Marija Baković, studentica 3. godine dentalne medicine na Medicinskom fakultetu u Splitu, dobitnica je Dekanove nagrade za izvrstan uspjeh u prethodnoj akademskoj godini.

Čestitamo joj na značajnoj nagradi koju je postigla svojim marljivim i predanim radom!

Marija, što te potaknulo na upis studija Dentalne medicine?

– Ni kao male me nije bilo strah ići stomatologu, dapače, uvijek me zanimalo što to oni točno rade na zubima, nečem tako sitnom. Uz to, i lijep osmijeh mi je bio prva stvar koju bih primijetila na osobi. I kada je došlo vrijeme da već pomalo razmišljam o fakultetu i zamišljam se u nečemu što bih trebala cijeli život raditi, najbolje sam se vidjela u tome.

Kako je koncipiran taj studij?

– Naš studij je integrirani studij. To znači da je potrebno završiti 6 godina da bi se dobila titula doktora dentalne medicine, odnosno da bi mogli raditi. Nastava je organizirana u turnusima, što znači da ide jedan po jedan predmet, kada se jedan odsluša polaže se 1. ispitni rok, nakon čega dolazi drugi predmet. Prve 2 i pol godine koncipirane su više kroz neke medicinske opće predmete, poput: anatomije, patologije, farmakologije, poneki specijalistički – kao što je interna medicina, kako bi dobili neko osnovno medicinsko znanje i nakon toga na 3. godini počinju predmeti strogo vezani za dentalnu medicinu.

Je li studij zahtjevan? Ostavlja li ti prostora za izvannastavne aktivnosti, hobije i sl.?

– Studij je zahtjevan više zbog tog turnusnog – predmet po predmet koncepta koji zahtjeva stalno učenje, jer ispiti su konstantno kroz godinu pa je nekada bilo teško raditi nešto izvan učenja, ali uvijek su se profesori trudili da nam olakšaju i potiču nas na što više izvannastavnih aktivnosti, posebno u vidu sporta. Iako je nekada bilo nezgodno, uvijek sam se trudila ne zaboraviti i na neke aktivnosti izvan faksa, nadam se da to će biti još lakše idućih godina jer kažu da su uvijek prve 3 godine “najteže”.

Je li praktični rad dovoljno zastupljen?

– Meni je tek sada, na trećoj godini, došao praktični rad vezan uz dentalnu medicinu. Prvo  se počelo raditi s fantomima, kao nekim realističnim lutkama za vježbe i nakon toga se prešlo na pacijente – ljude, i zato mislim da imamo dobru postupnu pripremu, uz jako veliki broj vježbi kroz cijelu godinu. Zapravo, uz svakodnevni rad i podršku velikoga broja naših profesora, koji su nam na raspolaganju za najmanju sitnicu, praktični rad pruža nam veliku pomoć i sigurnost za kasniji rad.

Kako si se nosila s nastavom na daljinu? Je li ostavila posljedica i kakvo je sada stanje što se tiče održavanja predavanja na tvome Fakultetu?

– Nastava na daljinu je bila posebno teška kada je ovo pandemijsko doba tek počelo, u trećem mjesecu prošle godine, jer je svima, i nama i profesorima, trebalo vremena da vidimo kako dalje. Kompleksan tekst smo često morali sami pokušati razumjeti. Vježbe je bilo najteže pratiti, jer nešto tako praktično, kao ovaj studij, je jako teško prikazati u online modelu. Ali, drago mi je što smo ove akademske godine imali više nastave uživo i što smo  nadoknadili sve ono iz prošle. U početku ove godine nam je sve, uključujući i predavanja i seminare, bilo uživo, poslije je to krenulo online, ali su se svaki dan od 12. mjeseca do sada vježbe nastavile uživo odvijati.

Što je po tvome mišljenju, ključ uspjeha i održavanja konstantne motivacije za rad i napredak?

– Treba sigurno voljeti to što radiš, što ćeš raditi. Nekada puno stvari na tome putu na fakultetima izgleda nebitno, ali treba si reći da je to samo prepreka preko koje zapravo moraš prijeći da bi došao do toga što želiš. Shvatiti da ništa u životu ne ide bez truda i da će kad-tad nagrada za taj trud doći.

Kojim područjem dentalne medicine se planiraš baviti kad završiš studij?

– O tome još nisam detaljnije razmišljala, iako mi se jako sviđa protetika, ali možda se moje mišljenje promijeni kako budem više toga radila i pokušavala kroz studij.

Planiraš li ostati raditi u Splitu ili se pak vratiti i afirmirati u Tomislavgradu?

– Od početka sam govorila da bih se rado vratila u Tomislavgrad, ali vidjet ćemo gdje će me budućnost odvesti.

Marija Pavković/Tomislavcity