MILOST

Ugledah svijet dječjim očima:
trnci kroz tijelo,
obzorja svjetlosti u luci vedrine.
Osjetih radost u svakoj pori
i žilama navriješe zamrli sokovi.
Vidjeh život dušom djeteta i shvatih-
nije li ovdje skrivena istina koju su svi zaboravili?

Da,
sada sam čarobnjak boje, mirisa, zvuka…
Moje su oči mjesečina nad toplom rijekom u noći,
duša mi je umivena nebom, rasplamsala duga,
srce se ljeska u kapima rose.
Snivam na krilima bijele ptice-
njezin krik blaži život, ljubav, svjetlost, milost.

I događa se nešto posve novo
jer umih se u kapima ozorne rose.
Istina otvara vrata srca i postaje putokaz
dok grlim tišinu pod krošnjom starih kestenova.
Znam,
sada je sve drukčije jer ponovno imam čitavu sebe;
događa se nešto posve novo:
sve vidim drukčije, očima koje su plakale.

Kaja Beljan/Tomislavcity