Vlada HBŽ i ministarstva (kao i općine i druge javne institucije) imaju jako čudan sustav za prijem vježbenika. Pri prijemu se koriste tri kriterija. Najbitniji je intervju koji nosi čak 9 bodova, nakon toga slijedi prosjek ocjena gdje za izvrstan uspjeh tijekom studija možete dobiti 5 bodova, a treći kriterij je vrijeme neuposlenosti. Intervjuiraju vas vladini službenici a jedno od čestih pitanja je da se nabroje općine u sastavu Hercegbosanske županije. Iz svega navedenoga jasno je da je sustav tako napravljen da se primaju probrani ili podobni. Upravo o ovome piše u svome tekstu Marin Mihaljević, koji je kao magistar agronomije pokušao biti od koristi i pomoći “najnerazvijenijoj i najkorumpiranijoj Vladi u svim županijama najnerazvijenije države u ovom dijelu Europe“.

U nastavku možete pročitati njegov osvrt i borbu za promjenu ovoga nakaradnog načina ocjenjivanja.

Natječaj za prijem vježbenika, koji je raspisalo Ministarstvo rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih HBŽ, objavljenjen je na web stranici Agencije za državnu službu FBiH, dana 21.6.2018. godine. Nakon uspješne prijave na natječaj dolazi red na intervju pred komisijom odnosno Povjerenstvom.

Čim sam izišao pred Povjerenstvo sve mi je bilo jasno.

Ja, kao magistar agronomije, imam intervju pred Povjerenstvom koje nema veze s mojom strukom i mojim dotada stečenim znanjem. Nekako sam razmišljao da bi mi na intervjuu trebali postaviti par stručnih pitanja, da vide koliko sam kompetentan obavljati poslove iz svoje struke. Međutim, naravno da moje logičko razmišljanje nema smisla, kao ni štošta u svemu ovome. Pa ipak, nudim svoje znanje i stručnost najnerazvijenijoj i najkorumpiranijoj Vladi u svim županijama najnerazvijenije države u ovom dijelu Europe. Pitam se čija je bila ideja postaviti ovakav način primanja vježbenika, i nekako kao da već znam odgovor.

Onoga kome to tako odgovara, naravno.

Dakle, cijeli izbor i bodovanje se provodi u tri kategorije: vrijeme nezaposlenosti, prosjek ocjena te intervju pred Povjerenstvom. O ove prve dvije kategorije ne moramo puno pričati, osim što valja spomenuti kako je i tu došlo do, vidi slučajnosti, nepravilnosti. Tako su nekim kandidatima dodani zapravo nepostojeći bodovi. Ali dobro, to se lako provjeri i ispravi. Najviše prostora za manipulaciju i nepravdu se ostavlja na trećoj kategoriji, na kojoj se može dobiti čak 9 bodova.

U Uredbi o jedinstvenim kriterijima i postupku izbora i prijema vježbenika i volontera s visokom stručnom spremom u tijelima državne službe u HBŽ koja vrijedi još od 2014. godine, navodi se kako su 3 kategorije koje se boduju tijekom provođenja intervjua pred Povjerenstvom, a to su: komunikativnost, motiviranost za rad u državnim službama te poznavanje informacija o radu, nadležnosti i poslovima tijela državne službe u koju se vježbenik prima.

E sad, mene zanima kako netko može ocijeniti moju komunikativnost u cijele 3 minute razgovora, gdje mi postavlja pitanja o mojem školovanju, te par pitanja u kojima trebam nabrojati neke stvari (npr. najčešće pitanje je da se nabroje općine u sastavu naše županije). Također me zanima kako moju motiviranost može ocijeniti osoba, u ovom slučaju 5 osoba, koje u životu nisu radile ništa osim po uredima Vlade HBŽ i sl. Kako netko tko nije prošao rad kod privatnika (svi znamo što pod tim mislim), može uopće znati što znači biti motiviran za rad? Da ne spominjem tijek odnosno nazive školskih ustanova u kojima su se školovali ljudi koji određuju moju sudbinu. Ne znam, ali ne mogu razumijeti da 5 osoba, totalno nezainteresirano, neprofesionalno, nekompetentno i subjektivno, na osnovu 3 minute razgovora može dati duplo manju ocjenu meni nego nekom drugom.

Kako?!

Nakon što sam od mogućih 9, dobio 4 boda za intervju, te iako sam imao 4 boda zbog prosjeka i nešto više od 1 boda zbog vremena nezaposlenosti, nisam zadovoljio, jer su dva kandidata bila ispred mene. Ništa čudno, osim da su oba kandidata imala svih 9 mogućih bodova od intervjua, dok su u ove prve dvije kategorije daleko ispod mene. Naravno da sam uložio žalbu, kao i 50-ak drugih kandidata koji su se našli u sličnoj situaciji. Žalba mi je uvažena, zamislite! I to još 4. veljače ove godine! Samo se pitam zašto sam rješenje dobio tek 14.11.?!

Znate što se dogodilo s tih 50-ak kandidata koji su uložili žalbu te čekali rješenje do sada?
Vjerojatno je većina već na nekim poslovima, ali izvan županije! Jako žalosno.

U rješenju se navodi da će se postupak ponoviti. Kome će se sad ponavljati? Zašto? I tko će odgovarati za sve to? Imamo imena svih 5 članova komisije, kakve će oni sankcije snositi? Sve ovo pišem samo iz razloga da se ovo jednom promijeni, te da i iduće godine još 50-ak ljudi ne napusti najljepši kraj na svijetu! Mislim da je vrijeme da se ovaj proces promijeni i prilagodi, te da se školovanim, sposobnim mladim ljudima omogući barem da probaju ostati i opstati tamo gdje najviše vole.

Zagreb, 20. studeni 2019. godine
S poštovanjem, Marin Mihaljević

Foto: Ilustracija

Svoje mišljenje i prosvjed protiv ovakvog načina prijema vježbenika objavila je i Županijska neovisna lista s dva teksta koje možete pročitati na sljedećim linkovima: Je li vas imalo sram? i Marin Mihaljević: “Apsurd do apsurda”.