U lađu je najprije ušao Isus, a potom njegovi učenici, piše Matej. Zaveslali su i krenuli lađom u plovidbu preko Genezaretskoga jezera, koje je u doživljaju i u očima tamošnjega stanovništva more, prostrano more. Tako ploveći Isus je malo prilegao i zaspao. Najednom je nastao žestoki vihor i jako zapuhao stvarajući velike valove koji su prekrivali lađu. Okrenuli su se apostoli prema Isus i pristupe mu, te ga probudili govoreći u jedan glas: “Gospodine, spasi, pogibosmo!“ On im je na to odgovorio, nazvavši ih najprije malovjernima, pitajući ih zašto su plašljivi. Ljudi se inače plaše kad nastanu neke posebne situacije u njihovu životu, a jedna od njih je i ova na jezeru. To Isus zna. Međutim, u ovom slučaju kada su njegovi učenici skupa s njime nije mu prihvatljivo što očituju svoju nevjeru i sumnju da se neće spasiti u ovoj uzvitlanoj situaciji na jezeru. No, Isus je ustao, zaprijetio vjetrovima i uzburkanome moru i odjednom je sve stalo i nastala je utiha. Poslije toga nastavili su svoju plovidbu do obale i razgovor koji je trajao do razlaza na noćni počinak. Učenici su se i ostali ljudi u čudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?“ Uistinu, zaspali su snivajući o ovome čudu, a i dugo su mislili o ovome.

Odmah valja reći da su se divili snazi govora i snazi riječi, kao i svim djelima liječenja u duhu i na tijelu. To divljenje u njima je stvaralo sliku veličine koju samo Bog može imati. Čovjek također može imati darove za pomaganje ljudima u raznim potrebama, a jedna od njih jest i ograničeni oblik liječenja tjelesnih i duševnih bolesti, ali to nije izvorno od čovjeka nego dar od Boga.

Luka jednostavno piše da jednoga dana uđe Isus u lađu i njegovi učenici. Kad su se smjestili, rekao im je Isus da se prevezu na drugu stranu Genezaretskoga jezera. I otpočeli su veslanje i otiskivanje od obale prema pučini. Za vrijeme plovidbe Isus je legao u lađi i zaspao. Očito, bio je vrlo umoran. I domalo na pučini zapuše oluja preko jezera, koja je stvarala valove i dio vode ugonio u lađu, te je nastala opasnost za njih, a to je smrt utapanjem u vodama jezera. Učenici pristupe Isusu i otpočnu ga buditi glasnije govoreći: “Učitelju, učitelju, propadosmo!“ Isus se tada probudi, zaprijeti vjetru i valovlju, te sve se smiri i nastade utiha. Tada ih je Isus upitao: “Gdje vam je vjera?“ Oni su bili vrlo preplašeni od svega toga i pitali su se: “Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?“

Don Ilija Drmić/Tomislavcity