Evanđelist Ivan veli da je blizu bio židovski blagdan Pasha, pa je iz toga blagdanskoga razloga s hodočasničkim osjećajima Isus došao u grad Jeruzalem sa svojim učenicima i apostolima. Ušavši u Hram, zatekao je u njemu prodavače volova, ovaca, golubova, zatim mjenjače i mnoge druge preprodavače i trgovce. Možemo reći da je zatekao nevjerojatno užasnu sliku u Hramu. Rastužen i razljućen Isus je načinio bič od užeta i sve ih je istjerao iz svoga Hrama sa svim njihovim životinjama i predmetima, te im pobrkao sve trgovačke apetite i sve lažne i opasne zle namjere i nagone protiv svetinje Božje u Hramu. Čak je mjenjačima isprevrtao stolove i tako rasuo sve s njih, a napose novac koji je pokretač cijele ove neviđene i nevjerojatne blasfemijske slike u Hramu gdje Bog prebiva i gdje se samo moli i prinose darovi. Isus je svima u Hramu i domalo ispred njega rekao jakim glasom, napose prodavačima golubova da sve to nose iz Hrama i da ne čine od kuće Oca njegova nebeskoga kuću trgovačku. Tog trena sjetili su se njegovi učenici Psalma 69, u kojem se kaže: “Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.“ (Ps 69,10).

Isus čisti Hram Oca Nebeskoga, a on čisti i hram našega tijela
Isus čisti Hram Oca Nebeskoga, a on čisti i hram našega tijela

Nakon ovoga čišćenja obeščašćenoga Hrama u kojem prebiva Božja prisutnost, u pitaju ga neki Židovi začuđeni njegovom smjelošću, hrabrošću i slobodom da to uopće može činiti: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?“ Isus je odgovorio neka razvale ovaj Hram i on će ga za tri dana podići. Židovi su odgovorili da je taj Hram djelo koje se gradilo 46 godina, a u gradnji su sudjelovali mnogi kraljevi i slavni velikani svete povijesti na čelu s Davidom i Salomonom, te se pitaju kako će on ovaj Hram podići za tri dana. Oni razmišljaju uskogrudno, bez širine duhovnoga poleta. Stoga Ivan evanđelist donosi Isusovo tumačenje da se ovdje radi o Hramu Isusova tijela, koje će biti ubijeno, pokopano u grob, ali će nakon tri dana uskrsnuti. Svi nazočni učenici razumjeli su sve ovo tek kada je uistinu Isus uskrsnuo od mrtvih, te su povjerovali “Pismu i besjedi koju Isus reče“.

U Hramu su se pojavila i djeca koja su, vidjevši sve ovo što je Isus učinio, pjevala u jedan glas: “Hosana Sinu Davidovu!“ Hram je zaista istoga časa postao mjestom preobrazbe bolesnih na tijelu i u duši u zdrave tijelom i duhom, dušom, te poletnima za velika Božja djela u svome životu i ovome svijetu. U Hramu je odjekivala iskrena dječja molitva i pjesma. Dječji glasovi su ispunili ovaj Božji Hram kliktajima srca i duha.

Kod Luke imamo ovaj dodatak da je danomice naučavao u Hramu jer je to mjesto Božje prisutnosti (šekinah Jahve), što je i on sam – Božja prisutnost u svijetu i s nama ljudima. I Luka ističe da su ga se stranački predstavnici i narodni prvaci bojali jer sve što je govorio, bilo je protiv njih, protiv njihovih umova i srdaca punih grabeža i zloće, a nisu uspjeli naći nešto protiv njega kao ni načina da s time izađu pred narod koji ga je neizmjerno volio i “visio o njegovoj riječi“ i svakom njegovu dobrome djelu (usp. Lk 19,47-48). Da su ga prihvatili, bili bi radosni do Neba.

don Ilija Drmić/Tomislavcity