Krist ponovno govori (Iv 15,9-17) da je on trs, a učenici i apostoli su loze, te ako su povezani i prožeti strujanjem i kolanjem životodajnih sokova, odnosno mišlju i riječju međusobno, dogodit će se veliki urod za sve. Inače, ako su bez Krista, ne mogu uroditi obilatim božanskim plodovima. Osim toga, ako se tko otrgne od trsa, Krista, on je istovremeno izbačen kao odrezana loza i jednostavno usahne. I sve one otpale loze od trsa, saberu i bace u oganj da izgore, da se pretvore u prah i pepeo, a za tim su otpadnici sami čeznuli kada se gleda u prenesenom značenju. One koji ostanu povezani s trsom, tj. one koji njeguju i čuvanju Isusove riječi, Bog Otac u Kristu i Duhu Svetome uslišava što god ga zamole. Tim obostranim činom molitve učenika za rod i uslišanja za obilati urod proslavlja se Otac nebeski i učvršćuje se učeništvo u učenicima i nasljedništvo u apostolima, to znači da riječ mora biti ista u izvoru, u toku i u uviru.

Isus pruža ruku svakome čovjeku i time očituje svoj zakon ljubavi
Isus pruža ruku svakome čovjeku i time očituje svoj zakon ljubavi

Krist dalje ističe naglašavajući da on sve svoje sljedbenike voli istom ljubavlju kojom njega voli Otac nebeski, te ih moli da ostanu trajno povezani u istinskoj božanskoj ljubavi. U tom odnosu i toj povezanosti ljubavlju oni vrše i čuvaju Božje zapovijedi po uzoru na Isusa koji ih je čuvao u stalnoj ljubavi s Ocem. Sve im je to Isus govorio da njegova radost bude u njima i da bude potpuna.

Konačno Isus govori svoju zapovijed, u kojoj su skrivene sve zapovijedi Božje, a to je zapovijed međusobne ljubavi, i to one ljubavi kojom je on njih ljubio i volio. Ističe, najveći je oblik ovozemaljske ljubavi očitovan u polaganju vlastitoga bića za ideale, zapravo žrtvovanje vlastitoga života za druge, za svoje prijatelje. Čovjek se žrtvuje za onoga potrebita blizu pružanjem ruke koja se otvara u srcu, a za onoga potrebita daleko molitvama. Isus je darovao svoj život za sve nas ljude i svoje prijatelje, a to su svi oni koji vrše Božje zapovijedi, što je ujedno i čin čuvanja zapovijedi i prenošenja na sve ljude dobre volje. Apostoli i učenici nisu više sluge, nego su oni njegovi prijatelji, kojima je sve priopćio što je čuo od svoga Oca. Inače sluge ne znaju što rade, čine, obavljaju njihovi gospodari, a prijatelji to znaju.

Na kraju ovoga govora o trsu i lozama Isus veli da je on njih izabrao i postavio ih u službu naviještanja sa zadatkom da idu i rod donesu, te da njihov rod ostane ovdje i u vječnosti, eshatonu. A što je taj rod? To je sveopća, univerzalna ljubav ili sveopći, univerzalni zakon ljubavi. I još nešto što im je važno rekao, a to je da se obraćaju Ocu u svim potrebama, a on će im sve to dati, udovoljiti, odobriti, prethodno nešto, odnosno sve oprostiti. I konačno im je potiho šapnuo da ne zaborave što im je zapovjedio, a to je da se međusobno ljube, vole. Ljubav Božja drži na okupu sav svemir, a pogotovo onda treba držati u jedinstvu sav ljudski rod, dakako skupa s jednom, svetom, katoličkom i apostolskom Crkvom.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity