Evanđelist Marko izvješćuje da je Isus ostao u pustinji na Mrtvome moru nedaleko od Jerihona u postu, patnji i molitvi četrdeset dana. Tu ga je iskušavao Sotona.

Matej veli da je Duh odveo Isusa u pustinju i da ga je Đavao iskušavao. Kada je prošlo tih 40 dana i 40 noćiju, pristupio mu je Napasnik. Pokušao ga je zavesti postavljajući mu tri iskušenja, a ta su: da nešto kamenja pokraj Mrtvoga mora pretvori u kruh; zatim odveo ga na visoku Goru odakle mu je pokazao sva kraljevstva, te ako mu se pokloni, dao bi mu upravu nad svima njima. I konačno poveo ga je u Jeruzalem i to na vrh Hrama, pa ako se baci s Hrama na Trg ispred Hrama, anđeli će mu u padu pristupiti i snijet će ga na svojim krilima na tlo, na Trg među narod. Isus je odbio ove tri kušnje.

Naime, čovjek je sastavljen od tijela i od duše, duha. Tijelo je živo zahvaljujući duši u njemu, te čovjek treba hraniti svoje tijelo kruhom i ostalom hranom koju čovjek uz Božju suradnju proizvodi, a hranjenje je moguće jedino kad je čovjek živa duša. Kada čovjeka u smrti napusti duša, njemu hrana uopće više nije potrebna, jer se on ne može dalje nikako hraniti niti sam niti uz pomoć drugih, jer je mrtav. No, dok je duh u njemu, čovjek mora jesti i piti, jer ga je takvim Bog stvorio. I Isus je jeo i pio, ali je dokazao da je moguće duhom svojim nadvladati tijelo i požudu, te ne davati mu ništa previše niti išta premalo, nego sve u mjeri.

Isus je odbio sva vražja iskušenja, što je poziv i nama da ih odbacimo u svome životu
Isus je odbio sva vražja iskušenja, što je poziv i nama da ih odbacimo u svome životu

Isus je svojim oblikom posta u pustinji nadmašio nas ljude, ali nam je pokazao put tr(a)pljenja, te smo i mi pozvani da nadiđemo sebe u korizmi, ostalim dijelovima godine i u daljnjem životu. S Kristom i mi možemo nadići ne samo glad i žeđ, nego i sve nevolje našega života, ali sve iz ljubavi prema Bogu i vječnome životu.

O prvoj Isusovoj kušnji imamo u pozadini, odnosno u povijesnom tijeku razmišljanja materijalističko poimanje Mesijine uloge, tj. Mesija je onaj koji će zadovolji ljudske potrebe za kruhom našim svagdašnjim i ostalim tvarnim potrebama. Iz drugoga iskušenja prema Luki, a trećega prema Mateju, zrcali se političko poimanje Mesije, tj. Mesija je osloboditelj svoga naroda od svih okolnih naroda i svih porobljivača uopće. Na temelju trećega iskušenja, odnosno kod Mateja drugoga, u pozadini se krije čežnja za Mesijom spektakla i čuda, koji će ljude zabavljati, ozdravljati, liječiti i razveseljavati odvraćajući ih od križa, patnje, boli, pa i same smrti.

Isus je odbio sve ta vražja iskušenja, te se on na kraju predstavio kao Mesija Sluga i Patnik, ali i kao onaj koji je pobjednik u svakom pogledu ne samo nad prolaznim nevoljama i nedostacima, nego i nad smrću, jer je uskrsnuo i čovjeku pokazao put služenja, patnje i uskrsnuća u novo nebo i novu zemlju (usp. Otk 21,1). A da bi se to ostvarilo, potrebno se odreći svega pa i samoga sebe, zatim čuti glas Božjega poziva i obratiti se od svih krivih mišljenja i svega lošega djelovanja, o čemu piše evanđelist Marko: “A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju’!“

Don Ilija Drmić