Treća nedjelja kroz godinu je Nedjelja Božje riječi, koju je proglasio papa Franjo na spomendan sv. Jeronima 30. rujna 2019., a naši biskupi u četirima biskupijama na području BiH 30. rujna 2020. otvorili su Godinu riječi Božje koja će završiti na ovogodišnje Jeronimovo. Biskupi su željeli ovim svojim činom potvrditi sveopće vrednovanje onoga što je Papa ustanovio. Ta “Nedjelja Božje riječi slavit će se svečano kako bi se otkrilo pashalno i spasenjsko značenje Božje riječi koja uvijek na novi način potiče na izlaženje iz individualizma kako bi se iznova rodila za ljubav“.

U evanđeoskom odlomku ovogodišnje 3. nedjelje kroz godinu (Mk 1,14-20) kod Marka imamo tvrdnju da je, nakon Ivanova predanja, odnosno odvođenja u zatvor u tvrđavi Maheront iznad Mrtvoga mora, Isus otputovao u Galileju gdje je propovijedao evanđelje Božje. A sadržaj propovijedanja izrečen je u ovim riječima: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,14-15). Naglasak je na obraćenju i vjerovanju u Radosnu Božju vijest.

U ovoga evanđelista Marka postoji svjedočenje da je Isus ostavio mjesto Kafarnaum i otišao propovijedati u ostalim naseljima pokrajine Galileje. Tako se jednom zgodom u zoru ustao i otišao na samotno mjesto i tu se molio. Tražili su ga njegovi učenici Šimun i ostali. Našavši ga, uskliknuli su govoreći s više unutarnjih osjećaja da ga svi traže zbog svojih raznovrsnih potreba tijela i duše. Obavivši tu svoju misiju, on je odgovorio da treba s njima ići i na druga mjesta, te tamo propovijedati svome narodu, jer je zato i došao na ovaj svijet. Tako je prošao kroza svu Galileju propovijedajući u njihovim sinagogama. Marko veli da je zloduhe izgonio, a u ovome se krije misao da je i liječio razne bolesnike, opsjednute i nemoćnike (usp. Mk 1,35-39).

Nakon ovoga sažeta iskaza o Isusovu propovijedanju u Galileji, opisana su četiri prva učenika (Mk 1,16-20), i to najprije braća ribari Šimun i Andrija iz Betsaide, a potom braća Jakov i Ivan, čiji je otac Zebedej. Marko veli da je Isus prolazeći obalom Galilejskoga jezera zamijetio dva brata koja je već upoznao i tom zgodom Šimunu nadjenuo novo ime, a to je Kefa, Petar, jer ga priprema za veliku službu u Crkvi (usp. Iv 1,35-42). Oni su bacajući mrežu u more lovili ribe. Isus im je rekao: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ Ova braća prepoznali su svoga Gospodina i o njemu su toliko razmišljala da ih je ovaj njegov poziv zacijelo zatekao u tome i takvome razmišljanju, što pokazuje činjenica da su brzo ostavili svoje lađe, mreže, svu ostalu ribarsku opremu i izišli na obalu obasjanu suncem, te pošli s njime i za njim.

Potom je Isus produžio svoj hod malo dalje obalom ugledavši drugu dvojicu braće ribara, Jakova i Ivana, koji su u lađi sa svojim ocem Zebedejem krpali mreže. Pozvao je Isus i njih dvojicu, koji su također odmah i brzo ostavili lađu sa svom opremom i oca, koji će sve ovo ispripovijedati svojima i svoj rodbini, kao i prijateljima, te rodbini druge dvojice braće Andrije i Petra, da su se sabrali u zajednicu Kristovu i pošli s njime i za njim s njegovim narisima i s prvim naputcima prepustivši se njegovim novim putevima navještaja Riječi.

Ovdje je dobro primijetiti snažnu metaforičnu sliku koja je nastala spajanjem ribarske službe lovljenja riba ribarskim mrežama u Galilejskome jezeru ili još bolje moru, što se prelijeva iz Galileje u cijeli svijet, te u sva mora i oceane, s novom apostolskom službom u cijelome svijetu “lovljenja ljudi“ u Božje mreže i Božju Crkvu, Crkvu Oca, Sina i Duha Svetoga. – Bolje se zaplesti u Isusovu mrežu nego u raznovrsne ovosvjetske ideološke mreže.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity

Blago onome tko čita… i sluša riječi. (Usp. Otk 1,3)