O tajni Presvetog Trojstva rijetko razmišljamo tijekom liturgijske godine, a razlog tome jest što pojedine Božanske osobe spominjemo i slavimo zasebno. I naravno o njima razmišljamo onoliko koliko je nama moguće i koliko poniremo u tajnu Božje riječi, što je čitamo bilo za vrijeme liturgijskih slavlja, bilo osobno. Osim toga, tu ulazi i dodatno propovijed naših svećenika o pojedinim Božanskim osobama i njihovoj ulozi u povijesti spasenja, kao i neka druga kršćanska nadahnuća i spoznaje do kojih dolazimo čitanjem teoloških rasprava o tome. Najbitnije je to da smo spoznali kako je mnogo lakše razmišljati zasebno o Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome, nego ujedno o Presvetom Trojstvu, tj. jednome Bogu u trima osobama.

O Bogu su razmišljali mnogi filozofi i teolozi od najstarijih vremena do danas. Kad filozofi govore o Bogu i tumače neke svoje spoznaje, onda kažemo da je to “Bog filozofa“, koji najčešće nije u suprotnosti s Bogom o kojemu govori teologija i crkveni nauk. Bog filozofa je onaj za kojega je najbolje rekao Aristotel da je on “nepokrenuti pokretač“ svega što jest, što postoji, što možemo vidjeti, opipati, doživjeti. Što je Bog u sebi, teško je reći na temelju samospoznaje, ali možemo motriti i dokučivati što bi mogao biti, a to postižemo metodom eliminacije, tj. ono što nije. Svakako, reći nam je da je Bog stvoritelj neba i zemlje, čovjeka i svih drugih stvorenja na zemlji i u cijelome kozmosu. On se pobrinuo da sva bića imaju odgovarajuće uvjete za rađanje, življenje, umiranje i ponovno življenje nakon smrti. Tu je čovjek kruna njegova stvaranja i kao takav ima poseban status u kozmosu (usp. Ps 8). Zbog čovjeka došao je Sin Božji u osobi Isusa Krista da bi ga otkupio, a poslan je i Duh Sveti da bi čovjeka posvetio i doveo do punine života s Bogom u kraljevstvu nebeskome.

Moramo priznati da smo slaba i nejaka bića koja ne mogu svojim ograničenim razumom dokučiti veličinu Božju koja se u odnosu prema nama ljudima pojavila u tri obličja: Otac, Sin, Duh. Bog nije stvorio biće koje bi bilo ravno njemu. Da smo ravni njemu po inteligenciji, onda bismo s lakoćom znali tko je Bog i tko smo mi. No, mi smo stvorenja koja imaju mali kvocijent inteligencije, a naš Stvoritelj ima puninu, pa ne možemo o njemu sve izreći. Čak ni sve znanje svijeta od postanka do svršetka neće moći o njemu dati potpunu sliku. Sv. Augustin je rekao: “Kad bi nam Bog bio shvatljiv, onda ne bi bio Bog!“ Zato mi u Boga i vjerujemo, volimo ga i živimo sukladno njegovim zakonima i zapovijedima, od kojih je na prvom mjestu zapovijed istinske ljubavi, jer Bog je ljubav.

Don Ilija Drmić/Tomislavcity