Previše pozornosti posvećujete onima koji odlaze, no što je s nama kojima je Posavina i rodni kraj u srcu i ne bismo je napustili za sva blaga Zapada – kaže nam gotovo u jednom dahu mladić Bruno Grgić kojega smo obišli u naselju Bok u općini Orašje na njegovu obiteljskom imanju. Brunu smo potražili s razlogom jer smo doznali da je među rijetkim mladićima koji slobodno vrijeme posvećuje timarenju svoga velikog ljubimca – konja, piše Večernji list.

U vrijeme kada je Posavina bila poznata po konjima vranim, to i ne bi bila vijest, no danas, kada se mladi natječu tko će imati što “moćnije” računalo ili što skuplji mobitel, to, svakako, jest. Htjeli smo upoznati posebnog mladića zaljubljenog u svoj Bok, ranč, tradiciju i, jednostavno, Posavinu.

Tri generacije

Bruno živi u šesteročlanoj obitelji, tri generacije (djed Ivo, baka Anka, roditelji Marica i Darko, stariji brat Ivan) kojima brojnost nije problem jer svatko zna svoj dio obveza i sve s dogovorom uspješno uvezuju u lijepu obiteljsku priču. Značajno mjesto u odrastanju najmlađega člana obitelji, Brune, ima djed Ivo. Pod krovom njegove nadaleko poznate “Miline” mnogi su kušali posavske specijalitete, a ljubav prema zemlji i njezinim plodovima prenosi generacijama, pa tako i načelo da se zemlja mora obrađivati. Danas kao umirovljenici djed i baka doprinose spravljanjem poznate posavske šljive. Na velikom ranču zamjetan je posebno uređen dio za Brunina ljubimca, ali i ostale životinje – od najrazličitije peradi do raznih životinja.

Ovdje se živi s prirodom i u skladu s njom, a ona nam obilato vraća. Svi radimo u poljoprivredi, nije mi strano ni uzeti pladanj konobara, ali želja mi je bila postati policajac i, eto, na dobrom sam putu da to i postanem kada završim obuku – kaže nam Bruno i onda, praktički, pokazuje kako to njegov konj vraća ljubav za svakodnevnu brigu i timarenje. Uzjahao ga je s lakoćom i nakon galopa bez straha stao na njegova široka pleća.

Nigdje kao u Boku

– Ovakvo prirodno ozračje i život u ovom dijelu Posavine i Posavske županije ne bih zamijenio ni za kakav velegrad. Ovdje se prirodno raste, voli priroda. Kada sam već u šestom razredu dobio ponija, rodila se i ta velika ljubav koja, evo, traje bez prestanka već godinama. Ne mogu vam opisati koja je to sloboda i opuštanje kada ga uzjašem i u galopu prođem posavskim prostranstvima i šumama. To ne bih mogao nigdje drugdje, nego u kraju gdje je djed započeo ovu priču, nastavio otac, a, evo, brat Ivan i ja nastavljamo – govori nam Bruno ne odvajajući se od svoga četveronožnoga ljubimca.

Inače, Bok je oraško selo poznato i po velikoj zaljubljenosti u svoju bogatu folklornu tradiciju. I to je Bruno naslijedio, pa u svečanim prigodama ovaj mladić rado obuče izvornu posavsku nošnju.

– Sve su to slagalice jednoga prekrasnog mozaika koji potvrđuje da u našoj Posavini ima mladih koji žele ovdje ostati i graditi svoju budućnost upravo u njoj i na svome ognjištu – kaže nam Bruno na kraju posjeta prekrasnom obiteljskom imanju u općini Orašje.