Sela ispod Orlovkuka ovaj mjesec su ponovo oživjela. Žamor, buka i strka, podsjetili su na nekadašnje vrijeme. No, izgleda da je dolazak velikoga broja ljudi na odmor i boravak u privremeno nenaseljenim kućama uznemirio stanovnike koji su se koristeći cjelogodišnji mir neuobičajeno približili kućama. Tako urednik portala omolje.com piše o bliskim susretima s divljim životinjama.

Milanova kuna, koja je već dugo pravila nered po njegovoj kući napokon je dolijala, a pri šetnji u polju ispod sela, sam urednik se susreo s vukom. Kaže, to je već drugi put da su se sreli sami, što bi rekli, oči u oči, pa zlokobno zvuče riječi susjeda Jokare upućene urednikovoj ženi: „Zašto puštaš muža sama u polje, mogao bi ga izist’ vuk, bio bi mu taman oblizak?“

Pročitajte ove dvije priče prenesene s portala omolje.com i sami zaključite je li do ljudi ili do divljih životinja.

Priča prva: Dolijala Milanova kuna

Kuna se naselila u Milanovoj kući i nije se pokazala dobrim podstanarom, praveći veliku štetu na tavanu kuće. Trebalo je poduzeti mnoge radnje kako bi se nestašnoga gosta odstranilo s tavana kuće i potjeralo iz okolnih objekata. Primjenjivao je Milan mnoge metode, ali nije išlo. I na kraju, nabavi Milan pravi kavez za hvatanje kuna. Posrećilo mu se. Ujutro, nakon Velike Gospe, Milan nije mogao vjerovati da je podstanar dolijao. U kavezu je uhvaćena kuna zlatica. Bez obzira na  štetu koju je pretrpio, Milan je imao milosti prema kuni te ju je odvezao daleko od kuće u šumu i pustio iz kaveza.

Činjenica je da se kune u zadnje vrijeme razmnožile u većem broju i postale predatori za domaće životinje. Mnoge prazne pojate pravo su mjesto za njihovo razmnožavanje. Zna se  kuna nastaniti i ispod haube automobila ili traktora i napraviti pravu štetu na motoru. Nadamo se da ova Milanova to više neće činiti, bar ne u Omolju.

Priča druga: Jutarnja šetnja i susret s vukom

Ugodu koju pruža ranojutarnja šetnja poljem, prije izlaska sunca, prekinuo je iznenadni susret s vukom, negdje na pola puta prema Bukovici. Dok sam žurnim korakom gazio po makadamskom putu kroz polje, nedaleko od mene, skoro paralelno, trčkarao je veliki, odrasli vuk. Zbog laganoga vjetra i suhe trave koja je šuškala pod njegovim nogama, vjerojatno nije osjetio moju nenadanu prisutnost. Imao sam osjećaj da je bio u dubokom razmišljanju, gdje će u rano jutro na doručak: kod Ljubana ili nekoga drugog farmera.

U toj njegovoj zaokupljenosti imao sam vremena nekoliko puta fotografirati ga kako slobodno trčkara Duvanjskim poljem. I dok sam ga fotografirao, sav ukopan u stavu mirno, da ne bi pokvario priliku susreta, kroz glavu mi prostruji rečenica koju je mojoj ženi prije godinu dana izrekao susjed Jokara: „Zašto puštaš muža sama u polje, mogao bi ga izist’ vuk, bio bi mu taman oblizak?” Malo sam razmislio i zaključio: kakve sam sriće možda se i to dogodi,  jer je ovo moj drugi bliski susret s vukom. Hoću li imati treću sreću, vidjet ćemo, a Jokara možda postane i prorok.

Na moj glasan povik, vuk je nekontrolirano odskočio i brzo potrčao. Nakon početnoga trka od pedesetak metara, okrenuo se na trenutak prema meni i vidio da mu ne prijeti nikakva opasnost pa ipak k’o sumanut je nastavio trčati niz polje prema Crvenicama.

omolje.com/Tomislavcity