Uloga blaženog Alojzija Stepinca u „Akciji“ Diane O. Budisavljević

Kad revizionisti revidiraju istinu (i pretvore je u laž), onda svako iznošenja činjenica prozovu revizijom.

Jedan od boljih primjera koji potvrđuju ovu tezu jest rasprava o „Akciji“ Diane Obexer Budisavljević koju je opisala u svom „Dnevniku“ (od listopada 1941. do listopada 1945) u kojem govori o spašavanju kozaračke djece iz ustaških logora. Diana O. Budisavljević je rođena Austrijanka, udala se za Srbina Julija (predstojnika Kirurške klinike Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), te s obitelji cijeli rat provela u Zagrebu, on radeći kao kirurg u državnoj bolnici a ona spašavajući tisuće srpske djece. Njena je „Akcija“ bila istinski poduhvat dobra u kome su sudjelovali brojni, više ili manje poznati ljudi.

O dobru dobrih ljudi (u ratu) pisao je prof. Slobodan Lang prozvavši ga Izazovom dobra. Svoj Izazov dobra, Lang je temeljio je na judejo/kršćanskim vrijednostima i javnozdravstvenom značenju snage dobra proživljenog u Domovinskom ratu na prostoru RH i BiH (u čemu su sudjelovali brojni zdravstveni djelatnici, izlažući vlastiti život kako bi spasili drugog).

Svjedočeći izazovu dobra držim važnim otvoriti neka pitanja u svezi s „Akcijom“ Diane O. Budisavljević te snagu dobra suprotstaviti zlu (o kojem se toliko govori).

Kao prilog njenom velebnom djelu, nužno je objelodaniti ono što je namjerno ostavljeno sakriveno a upravo to baca svjetlo na glavne junake njene „Akcije“. Ako je ona u svom „Dnevniku“ kazala sve, a jest – postavlja se pitanje, čemu onda daljnje istraživanje?

Odgovor treba tražiti u tezi s početku ovog članka prema kojoj se istina pretvara u laž a iznošenje činjenica prozovu „revizijom“. Nameće se pitanje – smije li se ne tragati za istinom u takvim situacijama?!

Upravo je „Stepinčevo“ prilika za ispit istine, a blaženi Alojzije Stepinac primjer kojeg je slijediti (Tko se Boga ne boji, taj strepi pred ljudima). U ovom slučaju možemo kazati – ako se istina ne poštuje, onda laž strepi pred stručnom (znanstvenom) provjerom. Najbrža i najvjerodostojnija provjera istine (s ciljem razobličavanja zabluda, stranputica i laži u svezi s „Akcijom“ Diane O. Budisavljević) je postavljanje pretpostavke odnosno hipoteze, za čiju provjeru treba koristiti podatke iz njenog Dnevnika. Pođimo redom:

  1. Diana O. Budisavljević nije sama provela „Akciju” .

Jasno je da Diana O. Budisavljević svoju „Akciju“ nije provela sama, iz jednostavnog razloga – ništa veliko i dobro ne može provesti samo jedan čovjek (ma o kome se radilo). Između ostaloga ona u svom dnevniku svjedoči tko joj je pomogao i na koji način.

  1. „Akcija“ je provedena uz pomoć institucija i dobrih ljudi  

Kad se u cjelini pročita Dnevnik Diane O. Budisavljević onda se nepobitno da zaključiti kako je ovo velebno, osjetljivo i zahtjevno djelo bilo moguće provesti samo onako kako se i provelo – uz pomoć ljudi iz postojećeg sustava i uz pomoć organizacije koja je imala sposobnost (logistiku) provedbe.

Pored najbližih suradnika (kao npr. dr. Marko Vidaković) „Akcija“ Dijane O. Budisavljević provedena je, uz pomoć liječnika, političara, zapovjednika i činovnika državnih institucija i katoličke Crkve. Među prvima su se osobito istakli socijalni radnik Kamilo Bresler[1] i medicinska sestra Hrvatskog crvenog križa Dragica Habazin a u Crkvi ravnatelj Karitasa nadbiskupije zagrebačke[2] Stjepan Dumić, duhovnik Nadbiskupske katoličke akcije[3] msg. Pavao Jesih te nadbiskup Alojzije Stepinac koji je odigrao ključnu ulogu u spašavanju srpske djece.

  1. „Akcija“ je provođena javno (uz znanje i suradnju predstavnika državne i crkvene vlasti)

Prema „Dnevniku“ Diane O. Budisavljević, „Akcija“ se provodila danonoćno na kolodvorima i ulicama Zagreba te u državnim institucijama. Svi su sve znali! Izvlačenje i spašavanje djece (liječenje, odijevanje i hranjenje) a osobito kolonizacija (udomljavanje) bila bi neprovediva da se provodila u tajnosti i bez djelatne pomoći ljudi koji su bili na važnim položajima. Diana O. Budisavljević, kao obrazovana i iznimno organizirana žena, ispravo je procijenila ponašanje Katoličke crkve i osnovano računala na njenu pomoć (u suprotnom, svaki pokušaj pomoći bio bi bezuspješan). U svom Dnevniku, ona svjedoči kako je ključnu ulogu u udomljavanju djece odigrao Karitas zagrebačke nadbiskupije (koji je bio pod izravnim „zapovjedništvom“ nadbiskupa Stepinca).

Neka (neodgovorena) pitanja su istodobno i odgovori

Zašto se rad Diane O. Budisavljević tajio za vrijeme komunizma; Zašto joj je OZNA oduzela albume (kartoteke s imenima i porijeklom udomljene djece) a nije ih koristila npr. kao dokaz protiv ustaškog zločinačkog režima; zašto je „rezervnu“ dokumentaciju Diana O. Budisavljević s punim povjerenjem ostavila kod nadbiskupa Stepinca (koji je organizirao provedbu njene divne ideje u djelo); zašto se u posljednje vrijeme prenaglašava njeno austrijsko porijeklo i utjecaj na njemačke zapovjednike a nigdje se ne spominju (osim u njenom Dnevniku) njeni kontakti s liječnicima, namještenicima i činovnicima (Hrvatima, Srbima, Židovima) koji su službovali u institucijama NDH; zašto nikada nitko nije dao priznanje, pojedincima (tko god da oni jesu) a koji su odigrali ključnu ulogu u spašavanju djece, osobito obiteljima koje su ih, kako Diana O. Budisavljević navodi „kolonizirale“ odnosno udomile itd. itd.

Zaključno: Blaženi Alojzije Stepinac u Katoličkoj crkvi (i narodu) je ono što jest – to nitko i ništa ne može promijeniti (ma što i ma tko i s kojom namjerom, nakon njegove smrti napisao). Tako ni ovaj skromni članak nema za glavni cilj vrednovati Njegovu ulogu u „Akciji“ Diane O. Budisavljević. Cilj ovog članka (i drugih istraživanja na ovu temu) može biti odgovor na pitanje – nije li „Dnevnik“ Diane O. Budisavljević i sve dobro što je ova heroina ljudskosti učinila, ostalo prekriveno velom tajne upravo zbog Stepinčeva doprinosa „Akciji“?! (Iz istih razloga, još postoje neka „neodgovorena pitanja“ – iako je u njenom „Dnevniku“ sve rečeno).   

(Ovaj mali osvrt, neka bude svojevrsno otvoreno pismo – zamolba Vladi i Predsjednici RH da utemelje nagradu „Izazov dobra“, prema Slobodanu Langu – kao priznanje i spomen na velika djela ljubavi te da se posthumno dodjele priznanja ključnim sudionicima „Akcije“. Grad Zagreb bi mogao konačno podići spomenik ovoj čudesnoj ženi).

Dr.sc. Ivan Bagarić/Tomislavcity

[1] Kamilo Bresler rođen 1901. U Vakufu (BiH), završio filozofski fakultet u Zagrebu. Prije Drugog svjetskog rata obnašao je dužnosti voditelja Odjela za zdravstvenu promidžbu Škole narodnog zdravlja te Odsjeka socijalnu zaštitu Odjela za socijalnu politiku Banovine Hrvatske. Kao suradnik Andrije Štampara osnovao je Odsjek za zaštitu djece i omladine. Za rata radi u Ravnateljstvu za socijalnu skrb NDH a nakon rata u Ministarstvu socijalne politike FNRJ.

[2] Karitas Nadbiskupije zagrebačke, osnovan 1933. pod geslom “njegovati, jačati i širiti duh djelotvorne ljubavi prema bližnjima”. Bio je pod izravnom upravom nadbiskupa Alojzija Stepinca.

[3] Katolička akcija bila je organizacija laika koji su primjenom katoličkih načela u javnom i privatnom životu pomagali rad i poslanje Katoličke Crkve.