Milost

Iza mrakova
iza dveri
onkraj pogleda
daleko od zvijeri
jedan svijet živi
jedan svijet voli
i mašta
i stvara
i dopušta da boli.
I stremi odvažno
bez straha
u visine
zagrljen blagim
dodirima tišine.

Ovdje bez riječi
govori tišina
ovdje su jednost
oblaci i dubina.
I krilima se ovdje
vinuti može
i letjeti bez straha
polako,
smjelije
pa više
i više.
I širiti krila
vjetrima ususret
da se na njima
odmore kiše.

Ovdje se bez krinke
jasno vidi
i srce se dubokih
ponora ne stidi.
S kišama se plaču
iz prošlosti mijene
sa suncima užižu
pod pepelom sjene.
Ovdje se k’o feniks
iz pepela dižem
kroz plamen sam
milosti
sve bliže
i bliže.
I u plamu mijene
kroz milost se vinem
probuđenim krilima
u visine,
u visine.

Kaja Beljan/Tomislavcity