Piše: Ante Matić


U nogometu, najmasovnijem sportu na svijetu, smo drugi, a u najelitnijem sportu tenisu smo prvi na planetu. Dobro je napisao Lineker u Bildu za nas Hrvate, da smo prvi na svijetu u sportu uopće. Gdje smo u politici?

Puna su groblja hrvatskih političkih mrtvaca! I ja sam jedan od njih. Zato mi je lakše pisati o svojima i našima. Mnoge stvari nam ne služe na čast. A drugovi su se kleli u časnu drugarsku, partizansku i komunističku riječ! Nisu oni izumrli kao dinaosauri. Kamo sreća da jesu, a bogme, nisu. Oni u svojim potomcima žive kao živo hrvatsko zlo.

Kronika hrvatskog besčašća, veleizdaja, političkog ludila, budalaština, prevara, obmana, nepodobština i laži svakojake vrste od lijevih i desnih, od svjesnih i nesvjesnih, od malih i velikih Hrvata; kronika je to besčašća hrvatskih političkih živaca i mrtvaca! Njih prate razni bijednici, moralne nakaze, klevetnici, izdajnici, Buridanovi magarci…

Hrvatska stvarnost je strašnije nego to mnogi misle i priznaju. U ovoj zemlji sve je transparetno. Neka mi netko objasni što ta riječ znači, a rabe je u svakoj prilici i neprilici. Prvi put sam je čuo od Račana na jednoj presici.

Ne znam ima li gorih političara na ovome svijetu od hrvatskih, a u sportu smo prvi na ovom planetu. Krenimo putom što nikud ne vodi; putom i stranputicom hrvatskog besčašća, koje u sebe uključuje razne ljudske slabosti i gadosti. Puna su groblja hrvatskih političkih mrtvaca.

Jedan hrvatski predsjednik države Hrvatske klevetao svoj narod u zemlji Isusova rođenja, a drugi u Hagu lažno svjedočio protiv hrvatskih generala i prvog predsjednika te iste države kojoj je on bio na čelu deset godina, pa kako onda da vas ne ošinem onim što je moj imenjak davno govorio svom rodijaku Zvonki, koje je nakon 32 godine robijanja za slobodu hrvatskog naroda i par godina provedenih u ovoj i ovakvoj državi Hrvatskoj, digao ruke na sebe i svoj strašno veličanstven život. Evo što je Bruno u jednom pismu napisao Zvonki dok je robijao u američkom zatvoru.

Uvijek imaj na umu da su stoljeća neslobode i poluslobode prilično deformirala naš narod, pa naš svijet svoje istaknute borce i pregaoce nekada slavi i u nebo diže, a ponekad ih se odriče i baca pod noge. Ako se i s tobom bude događalo, dobro pripazi da se u prvom slučaju ne zaneseš i ne izgubiš iz vida stvarnu sliku, ili, pak, da u drugom slučaju ne podlegneš očaju, i ne počneš prezirati i mrziti svoj vlastiti narod.

Da mu se ovo drugo ne bi dogodilo, digao je ruke na sebe, jer mu je ova i ovakva hrvatska zbilja bila teža od robije, a ova i ovakva hrvatska vlast teža od samice u kojoj je proveo devet godina.

Briga me što će reći lijevi ili desni, briga me što će reći partizanski sinovi i unuci, skoti i okoti, briga me što će reći ustaški sinovi i unuci, briga me što će reći oznaši, kosovci, udbaši, zdrugaši, briga me što će reći drugovi, monsinjori i priori, briga me što će reći gospodari kaosa i kosmosa, briga me što će reći sekretari i gvardijani, briga me što će reći stranački bogovi i drugovi, briga me što će misliti o meni i ovome što ću napisati o bivšim i sadašnjim političarima u zemlji Hrvata!

Od kad znam za sebe bilo je ovako: dugo je vladao drug maršal Tito i njegove drugarice i drugovi, skojevci, partizanski prvoborci, subnorovci, komunisti i teisti; bilo nam je kako je bilo i nikad se dabogda nigdje i nikada i nikomu ne ponovilo. Onda je došao na vlast u zemlji Hrvata Titov drug general Tuđman, pa su za njegove vladavine vladali oznaši, udbaši, partizani, njihovi sinovi i poneki zalutali ostatak ustaški ili domobranski, i bilo nam je kako je bilo. Onda je došao Titov pionir, skojevac Račan, bastard ustaškog bojnika Prcele; kažem i ne lažem, došao je na vlast Titov pionir Ivica i njegove drugarice i drugovi,  i dobro znamo kako nam je bilo i što se sve radilo u zemlji Hrvata. Onda je došao na vlast Stipa, sin partizanskog prvoborca Tovarišća, i netjak španjolskog borca Komunuarda, i znamo dobro kako nam je bilo i što se sve radilo na štetu naroda, radnih ljudi i građana. Onda je došao na vlast Josipović, sin partizanskog skojevca Ante i netjak partizanskog orjunaša Ivana, unuk orjunaša i znamo kako nam je bilo i što se sve radilo i unazadilo. Onda je došla na vlast Kolinda, kćerka partizana i nećakinja kvarnersko-istarskog važna druga, i znamo kako nam je, jer to još uvijek traje. Onda je, kažem i ne lažem i kunem se srcem koje mi u grudima nestaje, došao drugi ešalon vladara hrvatskih vlada, premijera i ministara, pa je tako došla na vlast neodgovorna katolička lopina-raspopina Sanader i znamo kako nam je bilo i što se sve radilo. Onda je došla na vlast svetosavka Jadranka, kćerka svetosavke i hrvatskog druga i znamo kako nam je bilo i što se radilo, pa onda dođoše na vlast partizanski unuci, mladi skojevci Milanović i Plenković i znamo kako nam je bilo i što se radilo za vladavine Zokija, kako su ga odmila zvali njegovi drugovi i drugarice, unuk partizanskog provborca i sin druga dojavnika, i sada je došao na vlast sin druga profesora, majora one vojne tajne družbe i službe za koju smo mislili da je nestala i matere lekarke, i znamo kako nam je, što nam rade o sebi se oni zabavili… Onda su bile neke drugarice dame na vlasti i u diplomaciji, ministarka Pusićka, unuka četnolikog Hrvata Grge, koji je pucao na Hrvate na glavnom trgu svih Hrvata, snaha nekog azarbedžanca, pa mlađahna svetosavka kninska godiva Opačićka, pa prelijepa i predraga drugarica Mrak…i još neke i još neki, čija imena neću ni spominjati, a vi koji ovo čitate, dobro znate koja su to imena i prezimena stvarale ovu hrvatsku nečasnu zbilju, ovaj naš hod kroz tegobe i rugobe, drugova i njihovih zločestih sinova i unuka. Krvavo im podnebesje, kako je znao reći Raos kad bi ga naljutili, vjerna su kopija svojih drugova otaca i djedova.

Da skratim priču, ja sam došao na svijet početkom najkrvavije godine u hrvatskoj povijesti, 1945. I od kad znam za sebe, znam da je bilo teško živjeti gdje sam se rodi, a još teže gdje sam umirući živio.

Dakle, drugovi i gospodo, hrvatski partizani i hrvatski komunisti, njihova djeca i unuci „usrećuju“ hrvatski narod od kad znam za sebe, a to je dobrih, strašnih sedamdeset i kusur godina. Njima se pridružuju i dobro im služe i pomažu u tom hrvatskom besčašću neki ustaški i domobranskih sinovi. Poseban doprinos basčašću donose i pridonose srpske snahe i zetovi, djeca mješanih brakova. Pokažite mi iole važnijeg hrvatskog druga i političara da nije njihov zet, a narod kaže za hrvatsko muško, da je otamo odakle mu je žensko. Ljudi moji, što je previše, bezbeli da je previše.

Uz gore rečene drugove i drugarice, gospodu lijevu i desnu, koji su usrećivali Hrvate i sve ostale u Lijepoj našoj i Dragoj našoj, u političke mrtvace ne spadaju nažalost hrvatske poturice, posrbice, talijaši, novokomponirani antifašisti, komunisti, svetosavci, srpske snahe i zetovi, muslimanski zetovi i kmetovi, razni jugofili, germanolfili, talijanofili, rusofili, partijaši i mantijaši, ološ i kreposnici, ovisnici o svetosavcima i drugovima „braćom“ Srbima, pa kojekakve političko moralne nakaze, protuhe iz nedavne predvojničke, pa svetosavke radodajke i krasne pi… katoličke, pa uvaženi i umreženi, drugovi uvaženi u sobornkici, udbašići, skojevčići, kosovčići, kur…., palčići …

Hrvati se stalno gložu oko toga da se suoče s prošlošću. I stalno se kunu u svjetliju budućnost. Kad ćemo se jednom suočiti sa sadašnjosti!?


Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.