Prije desetak dana od 650 stabljika 36-ogodišnji Ivan Baćak, poznatiji pod nadimkom Mačak, ubrao je 450 kilograma i napravio oko 240 litara svježe cijeđenog, prirodnog soka. Više je to u odnosu na ranije godine kada je prvi urod tek pristizao, a ove su također i vremenski uvjeti bili nešto pogodniji. Iako je ovo prvi put otkako je umjesto likera pravio sok, polovinu je već uspješno prodao.

„Ranijih godina pravio sam liker od aronije koji bi prodavao u svom kafiću, ali ove sam se odlučio okušati i u pravljenju soka. Ljudi danas prepoznaju zdravstvene prednosti ovog proizvoda zbog čega je izuzetno tražen.“ Započeo je Mačak svoju priču i dodaje:

„Uzgojem se bavim već punih 7 godina, a ovo je 4. otkako ubirem plodove. Na 4 duluma vlastite zemlje stvorio sam uvjete za uzgoj ovog bobičastog voća, između ostalog, iskopao bunar te napravio navodnjavanje kap po kap…“ nastavlja Mačak.

No, aronija je jedno od brojnih zanimanja kojima se ovaj čovjek iz duvanjskog sela Letka, već godinama uspješno bavi, a kojih ćemo se tijekom ove reportaže tek uspjeti dotaknuti. Pa krenimo ispočetka. Sve je započelo još u djetinjstvu koje je sudeći prema njegovoj snalažljivosti, odgovornosti prema poslu, a na kraju krajeva i uspjehu u bavljenju istim, zapravo pozadina ili poticaj za ovakve životne korake.

Kao sedmogodišnje dijete i najstariji od trojice braće, Mačak je ostao bez oca koji je poginuo u ratu i već tada postao glava kuće.

„Bilo je to teško razdoblje koje je na neki način i obilježilo moje djetinjstvo, osjećao sam odgovornost te sam se morao pobrinuti kako za sebe tako i za svoju mlađu braću.“

Po završetku školovanja zaposlio se kao građevinski radnik, a nakon služenja vojnog roka i povratka u rodni Tomislavgrad radio je određeno vrijeme kao konobar, ne sluteći kako će upravo ova dva zanimanja u budućnosti doprinijeti njegovom vlastitom poslu. 2011. otvorio je svoj kafić pod nazivom „Mačak“.

„I dok su moje generacije u to vrijeme uglavnom odlazile ili razmišljale o odlasku na posao u zemlje inozemstva, ja sam smatrao kako i ovdje oni koji žele raditi mogu lijepo živjeti. U tom razdoblju u meni je rasla ideja da paralelno uz brigu o kafiću, na svojoj zemlji uzgajam jagode. No, u razgovoru s prijateljem iz Bosne predomislio sam se te umjesto jagoda posadio aroniju.“

Pa je tako Mačak, istovremeno s još jednim prijateljem posadio aroniju te su postali prvi uzgajivači ovog voća u duvanjskom kraju. Kraju koji je zbog klime i vremenskih uvjeta za njezin uzgoj izuzetno pogodan. Odmah nakon što je istu posadio, ipak je na nagovor prijatelja, ali samo na dva mjeseca otišao na rad u Njemačku.

„Iako je vrijeme provedeno tamo bilo kratko, samo mi je potvrdilo kako to nije život i način na kojim želim živjeti. To razdoblje navelo me je na razmišljanje te sam se u rodni Tomislavgrad vratio s idejom za otvorenjem vlastite građevinske tvrtke,“ prisjeća se Mačak.

Nekoliko godina, sve je ipak ostalo samo na ideji, a stvarnost je postalo prije dvije godine. Mačak je ispunio svoju želju te danas u Vodicama ima vlastitu građevinsku tvrtku „Mačak žbuke“ koja zapošljava tri radnika i koja kako kaže, jer posla ima napretek, uspješno radi.
„Budući da je građevina danas moj primarni posao, sada živim na relaciji Tomislavgrad – Vodice. No, radom i posjećenošću kafića, uzgojem aronije, ali i cateringom sam također prezadovoljan.“

A upravo catering još je jedno od brojnih poslova kojima se ovaj svestrani i uspješni Duvnjak bavi. Pokrenuo ga je prije 4 godine i uz nekoliko honorarnih djelatnika, 4 šatora, 2 hladnjače te preostalu potrebnu opremu – rijetke su danas proslave u ovom kraju na kojima nema „Mačkovogcateringa“. A na pitanje, zašto je to tako? Odgovara:
„Iako za promociju upotrebljavam uglavnom društvene mreže, smatram kako je rad ipak najbolja reklama.“ Zaključio je Mačak.

A nama preostaje samo složiti se s njim jer to isto potvrđuju i činjenice prema kojima je Mačak iz godine u godinu samostalno rastao i napredovao – od sedmogodišnjeg dječaka koji se borio za svoju obitelj i sebe do uspješnog poslovnog čovjeka.

Maja Pašalić/abcportal.info