Oprostite što vas prekidam u razgovoru, ali kako ste prešli granicu? – prekidam razgovor dva gospodina na parkiralištu prodajnog centra u Gorici, onoj grudskoj, nadajući se da je sugovornik koji vozi auto splitskih registarskih oznaka iz susjedne Hrvatske. Naivno sam se ponadao.

– A ja sam odavde, iz okolice. Ali ako me to pitaš jer si ti planirao krenuti za Hrvatsku, možeš na 12 sati, ali moraš znati kamo ćeš – odgovori mi susretljivi čovjek. Vidim da sam njega i sugovornika prekinuo u temi koronavirusa, onom koji je promijenio svijet, i tek ove tragedije koje se događaju proteklih dana i tjedana, odlasci velikana u svojim branšama Bandića, Balaševića i Kranjčara tek malo skrenu misli od „nevidljivog neprijatelja“. Sugovornik s autom splitskih registracija još mi je rekao da se oko granice uvijek radilo i trgovalo, kao da mi je čitao misli dok sam pregledao prazan prostor, onaj na kojem smo još prije godinu dana tražili prikladan parking i po 20 minuta. U kafiću pokraj granice koji je nekad ključao od gostiju tek nekolicina ljudi, a teme su iste; kakva je ovo pandemija, kada će se otvoriti granice, u kojem smjeru će ići sezona, jer mnogi turistički djelatnici iz pograničnih područja rade na Jadranu…

A u samu priču o granici u doba korone uveo nas je glasnogovornik Uprave za neizravno oporezivanje BiH Ratko Kovačević, koji je svojedobno proglašavan i najboljim glasnogovornikom u ovoj zemlji. Do pandemije navikli smo bili na njegova priopćenja o rekordnim prihodima, porezima i slično. Međutim, nastupila je surova realnost koju potkrepljuju brojke. One koje nam je on poslao pokazuju koliko su one pale kad je u pitanju broj zahtjeva za povrat PDV-a i iznos tog povrata u prvoj pandemijskoj godini. To najbolje oslikava što se dogodilo kad je granica zatvorena i kad su ponajprije žitelji Hrvatske, a onda i drugih zemalja s kojim graniče pa svih ostalih bili primorani prestati kupovati u Bosni i Hercegovini. Godine 2018. strani državljani podnijeli su 405.781 zahtjev za povrat PDV-a u BiH u iznosu od 17,6 milijuna KM (oko 70 milijuna i 400 tisuća kuna). U tom razdoblju u ovoj su zemlji kupili proizvoda za 121,2 milijuna maraka (oko 484 milijuna i 800 tisuća kuna).

Onda stiže još “rekordnija” 2019., kada strani državljani podnose ukupno 438.763 zahtjeva za povrat PDV-a u BiH, a u svoj džep vraćaju 19,5 milijuna KM (78 milijuna kuna). U ovoj zemlji ostavili su 134,3 milijuna KM (537 milijuna i 200 tisuća kuna). Posao je cvjetao, a sve je vodilo k tome da će broj zahtjeva za povrat PDV-a uskoro doseći pola milijuna. U siječnju 2020. godine podneseno je 28.479 zahtjeva za povrat PDV-a i brojke su bile optimistične s obzirom na to da je početak godi

ne i ljudi su tradicionalno osiromašeni od „burnijeg“ prosinca. Međutim, ono što će se do kraja godine događati najljepše bi bilo zaboraviti. Ukupno je podneseno 226.440 zahtjeva za povrat PDV-a u BiH u iznosu od 9,5 milijuna KM (38 milijuna kuna). Strani državljani u spomenutom razdoblju kupili su i iznijeli iz BiH tek 65,5 milijuna maraka (262 milijuna kuna). Brojke su gotovo dvostruko smanjene u odnosu na 2019. godinu te pod povećalom treba tražiti Metkovce u Gabeli, Vrgorčane u Ljubuškom, Imoćane i Makarane u Grudama i Posušju, Splićane i Sinjane u Tomislavgradu, Slavonce u Orašju, Zagrepčane u Krajini i druge koji su bili neizostavni gosti u tim mjestima, a otkrivali su nam da dolaze zbog mesa koje je po kilogramu u BiH jeftinije do 5 KM (20 kuna), gajbe piva do 10 KM (40 kuna), litra goriva i do pola marke (dvije kune), tableta koje se ne izdaju na recept, odjeće i obuće… povrata PDV-a… Međutim, i da se granice otvore, što svi zazivaju, pitanje je hoće li trgovina više ikad biti kao prije. Naime, Hrvatska je uvela mogućnost kupnje proizvoda u BiH i unošenja u Hrvatsku samo do 300 kuna (75 KM), umjesto dosadašnjih 2200 kuna (550 KM), što će bitno utjecati na odnos snaga u budućnosti, a što je prokomentirao i glasnogovornik UNO-a Kovačević.

– Što se tiče odluke koju je donijela susjedna Republika Hrvatska, to svakako ne ide u korist Bosni i Hercegovini. Naime, da bi hrvatski građani ostvarili pravo povrata PDV-a u BiH, moraju kupiti robu u vrijednosti od minimalno 100 KM (400 kuna). Odluka hrvatske strane da se građanima iz pograničnog pojasa dozvoljava da bez plaćanja uvoznih dažbina unesu kupljenu robu u Republiku Hrvatsku do vrijednosti od 300 kn znači da ti građani više neće imati pravo na povrat PDV-a u BiH, jer se za taj iznos ne može ostvariti pravo povrata PDV-a u našoj zemlji. Svakako je već zbog pandemije uzrokovane koronavirusom i restrikcija u putovanjima zaista znatno smanjena kupnja stranih građana u BiH, a nakon ove odluke Republike Hrvatske može se očekivati da će ta kupnja biti i znatno manja u idućem razdoblju – kaže nam Kovačević. Međutim, nije isključeno da će se te odluke mijenjati.

Grudski načelnik Ljubo Grizelj, koji živi u blizini granice s Hrvatskom, očekuje da druga domovina bh. Hrvata promijeni sadašnji režim. – Nedavno sam na jednom sastanku lokalnih lidera o tome govorio. Cijelu stvar dodatno je zakomplicirao jedan pravilnik Ministarstva financija RH koji je ograničio prijenos robe u visini od 300 kuna i taksativno naveo što se može prenijeti. Smatram da tu ima prostora relaksirati stvari, a hrvatska Vlada obećala nam je da ćemo sjesti i o tome razgovarati – kaže nam Grizelj. Dosad su iz Hrvatske mogli doći i kupiti robe do 2200 kuna (550 KM). Grizelja smo upitali i kako se odvija život na granici. – Pa gledajte, pogranična područja svugdje su na svijetu aktivna. Posebice su živa na granici između Imotske krajine i Bekije. Jako dinamična. Tu svake godine prođe 30 tisuća kamiona. Više od 30 tisuća je prijava uvoza i izvoza – dočarava nam Grizelj. Ističe i problem obrta uz granicu u doba pandemije. – Spomenute brojke o uvozu i izvozu za sebe vežu i određenu gospodarsku aktivnost, napose u pograničnoj trgovini. Dobar dio naših ljudi bio je zaposlen u malim dućanima, trgovinama, prodajnim centrima, špedicijama, kod prijevoznika. Početak koronakrize doveo nas je u konfuzno stanje. Mi smo u posljednja tri mjeseca ipak u jednoj od najtežih situacija zbog nemogućnosti urednog prijelaza s jedne i druge strane granice. Dogodilo se da je nama na području Gruda u ovome trenutku ugroženo, što izravno što neizravno, stotinjak radnih mjesta. Deseci dućana privremeno su ili trajno zatvoreni, odnosno rade na tek nekoliko sati. Brojne uslužne djelatnosti također trpe. Netko je u Grudama mogao obaviti neku djelatnost, a sada to ne može – objašnjava nam Grizelj. Objašnjava i apsurdnost mjera.

– Mi imamo situaciju da vlasnici s područja Imotskog, Runovića i Zmijavaca posjeduju u katastru i grunt zemljišta na području naše općine. Samim time tu imamo gospodarsku štetu. Znali smo se šaliti da mogu obrađivati vino u Hercegovini, a da u Hrvatsku mogu prenijeti samo onoliko koliko mogu popiti. U svakom slučaju situacija je ozbiljna – ističe Grizelj. Za kraj, napominje još jednu informaciju koja se često zaboravlja, a to je i da žitelji pograničnih područja rado odlaze kupovati u Hrvatsku. – Gubitak radnih mjesta ne bi se smio dogoditi. Poglavito jer je znatan broj umirovljenika koji su došli tu živjeti imao naviku prelaziti preko granice i kupovati u Lidlu i drugim trgovinama – naglašava. I upravo, kako su žitelji pograničnih mjesta iz Hrvatske rado dolazili kupovati u BiH zbog nižih cijena određenih artikala i povrata PDV-a, koji u BiH iznosi 17 posto, tako su mnogi odlazili odavde u Hrvatsku također zbog pronalaska jeftinijih artikala i povrata PDV-a.

– U Split bih otišla posjetiti Joker i vidjeti ima li što za mene, u Imotski u Park & Shop, koji je obilovao izvrsnom i kvalitetnom robom, a onda u Lidl, kojeg kod nas u BiH nema, a u susjedstvu je izvrstan – kaže nam maturantica Marija, koja je planirala ove godine u nabavu odjeće i obuće za maturalnu večer u susjedstvo, međutim kako prošle godine maturalnih zabava koje su organizirale škole nije bilo, ni ona ne zna što će se događati ove godine. Sve je neizvjesno, iako se u BiH s obzirom na protuepidemijske mjere živi bolje nego u ostatku Europe, a u Zapadnohercegovačkoj županiji (Široki Brijeg, Grude, Ljubuški i Posušje) nema ni tog policijskog sata, koji u Federaciji BiH traje od 23 sata navečer do 5 sati ujutro. Zato smo navečer odlučili posjetiti restoran „Konoba kod Dade“, koji su Dalmatinci brzo po otvaranju zavoljeli, a koji se nalazi u blizini granice, na području Drinovaca, koji također imaju svoj granični prijelaz za pogranični promet pa da se netko iz susjedne zemlje nije “provukao” ispod radara. Paula Majić iz restorana odmah nam potvrđuje da nema gostiju iz inozemstva, a kaže nam i da su premostili činjenicu da nema omiljenih gostiju iz susjedstva.

– Zanimljivo je što smo mi početkom 2020. godine počeli proširivati objekt i onda je uslijedio „lockdown“. Bez obzira na to što nismo radili u restoranskom dijelu, nastavili smo proširivati sjedeće kapacitete i terasu kako bismo danas-sutra spremni dočekali goste. I to nam se pokazalo kao odličan potez jer smo ljudima osiguravali odvojenost jednih od drugih ili tzv. socijalnu distancu i tako smo privukli dodatne goste iz krajeva s ove strane granice. Ali, naravno da nam nedostaju i naši gosti iz susjedne Hrvatske, jer ih je bilo jako puno iz Imotskog, Makarske, Splita, Zadra… Često se jave na društvenim mrežama, priznaju da im nedostaje naša hrana, domaće meso i sve vrhunsko što nudimo i to nas razveseli. Hvala Bogu, mi smo izvrsnom ponudom nekako kompenzirali nedostatak gostiju iz susjedstva, ali radujemo se danu kada će ovo sve biti iza nas i kada će i naši stalni gosti, koji sada ne mogu doći, ali i neki novi navratiti u naš objekt – kaže nam Paula. Što će se događati u budućnosti samo ptice na grani znaju, ali ono što je vidljivo jest da je već mjesecima zatvorena granica i mnogi koji financijski ne stoje najbolje ne mogu platiti testiranje da bi otišli u rodni kraj vidjeti obitelj, prijatelje, poznanike… Također, ni odluka o ograničavanju uvoza robe iz BiH u RH na 300 kuna ne nudi optimizam, iako će se ići u smjeru da se takve stvari promijene. Iako se čini da su te stavke najgore, iz Hercegovine ćemo vas nakratko prebaciti u Krajinu. Gore je granica „zatvorena“ bila i prije pandemije. Kupci iz Hrvatske, mnogi iz Zagreba, ali i iz Slovenije, koji su mjesečno tu dolazili prestali su to činiti i prije ožujka 2020. godine zbog straha. Razlog su migranti, a priča se da ih je samo na području Unsko-sanske županije oko 10 tisuća, najviše u Bihaću i Velikoj Kladuši. To je nedavno otkrio i poznati kladuški poduzetnik Ramo Hušidić.

– Više ne možemo računati na kupce iz Hrvatske i Slovenije jer ih odbijaju migranti koji se grupiraju pred trgovačkim centrima. Turizam je propao i prije negoli je zaživio. Evo kako izgledaju bivše farme, izbace životinje, ubace migrante. Nesređena je ovo zemlja, prepušteni smo sami sebi. Imam dvoje djece, oboje su u Njemačkoj. Ovdje sam dobro situiran, ali vjerujte da razmišljam da odem – rekao je svojedobno Ramo i tako objasnio još jedan problem pograničnih područja. I dok završavamo ovu reportažu, pogled na pustu granicu vraća nas u neka dobra, stara vremena. Odnekud su isplivali likovi Matana i Šunje, dvojice rođaka koji su prelazili sve granice iz, prema mnogima, najbolje TV serije s ovih prostora svih vremena. Radi se, naravno, o “Prosjacima i sinovima”, kulturnom blagu Dalmatinske zagore i Hercegovine. Zbog šverca preko granice Matan i Šunje završili su i na sudu. Šunje je otkrio sucu da je u Njemačku prelazio iz Francuske, a ovaj se iščuđavao.

– I sve bez putovnice, bez pasoša? – pitao je. Šunje je odgovorio.

– A što će to poštenu čoviku, slavni sude!? Onda je suca zanimalo koliko puta je prelazio tu granicu.

– A koliko nam je tribalo, slavni sude – odgovorio je Šunje. Sudac već slabih živaca pita optuženika koliko je to njemu trebalo. Šunje smireno odgovori.

– A koliko nam je posa zapovida, meni je, slavni sude, bilo štogod poslića učiniti da dičicu priranim, a ne brojiti pute ko besposlen svit aute – odgovorio je. To su bili žitelji Dalmatinske zagore i Hercegovine nekad, međutim to vrijeme kada su u veliku Njemačku ulazili bez putovnice daleko je iza nas.

Sada više ni s putovnicom ne mogu jedni k drugima. Nekako se čini da bi mogle postati i višak u cijeloj ovoj priči. Potrebni su testovi, potvrde ili barem antitijela koja nisu starija od tri mjeseca. Tko zna, možda će im danas-sutra trebati i COVID putovnica o kojoj se govori… Zimus su Dalmatinci pronašli svoju oazu mira u bosanskohercegovačkim Alpama, odlazili su na Blidinje, Kupres, Vlašić, Jahorinu… svijetu slali fotografije zemlje u kojoj funkcionira neki modificirani „švedski model“.

Mnogi se nadaju da će neki sličan model pronaći i Hrvatska pa da će se iz BiH hrliti na Jadran za koji mjesec, jedni raditi, a drugi barem malo opustiti se od doba u kojem smo zatočeni.

vecernji.ba