Svjetlana Stanić Koštroman je izvanredna profesorica na Fakultetu Prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, autorica znanstvenih i stručnih radova o okolišu i klimatskim promjenama.

S profesoricom smo razgovarali o aktualnome stanju, globalnom zatopljenju i njegovu utjecaju na prirodne katastrofe, djelovanju čovjeka, ekološkom aktivizu, osviještenosti i brizi za očuvanje čistoće i prirode.

U posljednje vrijeme, svijet bilježi rekordan porast temperature u kombinaciji sa čestim olujama, požarima, sušama, poplavama, što se prema vašem mišljenju sprema u budućnosti, hoćemo li dočekati nagle promjene u kontekstu kišovitih ljeta i toplih zima sa naglim promjenama vremena?

Zaista, u posljednje vrijeme smo svjedoci različitih promjena i vremenskih ekstrema, a pojmovi poput klimatskih promjena ili globalnog zagrijavanja postaju dio naše svakodnevnice. Kada govorimo o klimatskim promjenama treba naglasiti da se ovaj pojam označava statistički značajne varijabilnosti klimatskih veličina, koje traju desetljećima i duže, a izražene su na globalnoj ili regionalnoj razini. Osobno smatram da brojne činjenice ukazuju na globalnu promjenu klime. Procjene znanstvenika ukazuju da je prosječna globalna temperatura zraka porasla je za 0,85°C u odnosu na kraj prošloga stoljeća, s najvećim porastom koji se bilježi od 1980. godine. Zapravo, osamnaest dosad najtoplijih godina zabilježeno u posljednja dva desetljeća, a klimatski ekstremi su sve češći. Za očekivati je da će se navedeni trendovi nastaviti, a klimatski modeli ukazuju kako ćemo se unutar sljedećih nekoliko desetljeća suočiti s promjenama klime koje će utjecati na društvo, poljoprivredu i prirodne ekosustave. Kakve će točno te promjene biti, ovisi od niza čimbenika, a ponajprije o tome gdje se područja nalaze i kojom će se brzinom temperatura mijenjati. Navedene promjene klime mogu imati štetne, ali i korisne učinke za ljude. Dobrobiti od tih promjena imati će područja u kojima će se ublažiti zime, povećati količina oborina u inače sušnim, a smanjiti u vlažnim područjima. Međutim, općenito se smatra kako će učestalost toplinskih valova i suše porasti u dijelu južne Europe, Azije i Australije, dok će se učestalost i intenzitet oborina znatnije povećati osobito tijekom zime u sjevernoj Europi i Sjevernoj Americi. 

Koliko je ljudsko djelovanje odgovorno za ovakvo klimatsko stanje ili se radi o cikličnim promjena i razdobljima?

Varijabilnost klime može biti uzrokovana prirodnim čimbenicima, kao što su promjene u oceanskim strujanjima, vulkanske erupcije ili cikličke promjene u Sunčevu zračenju koje dolazi do atmosfere i površine Zemlje. Međutim, promjene klime globalnih razmjera kojima danas svjedočimo  događaju se u relativno kratkom vremenskom razdoblju. Znanstvenu i stručnu javnost zabrinjava ne samo porast prosječne temperature zraka nego i brzina kojom se navedene promjene događaju. Naime, promjene temperature nižih slojeva atmosfere zabilježene u 20. stoljeću, ranije su se događale tijekom razdoblja od nekoliko tisuća do stotinu tisuća godina. Predviđanja upućuju na to da povećanje temperature na Zemlji za 2°C, preko predindustrijske razine, otvara mogućnost da klimatske promjene postanu nepovratne, a njihove posljedice dugoročne. Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC) u svom posljednjem izvješću o klimatskim promjenama naglašava nedvojben utjecaj čovjeka na klimatski sustav. Najodgovornijima za postojeći trend antropogeno induciranoga globalnog zagrijavanja smatraju se staklenički plinovi u atmosferi, kao što su ugljikov dioksid, metan, dušikov oksid i drugi plinovi emitirani ljudskim aktivnostima. 

Koliko se znanstvenici slažu o teoriji globalnog zatopljenja, oni koji se ne slažu, koji su njihovi argumenti i teze?

Znanstvenici se općenito slažu s procjenama IPCC-a o izrazitom utjecaju ljudskih aktivnosti na globalno zagrijavanje. Ovo tijelo, kojega su 1988. godine osnovali Svjetska meteorološka organizacija (WMO) i  Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), okuplja stručnjake različitih struka koji procjenjuju rizika od klimatskih promjena na temelju rezultata istraživanja znanstvenika diljem svijeta. Naime, treba naglasiti da se znanstvene spoznaje temelje na činjenicama proizašlih primjenom metoda znanstvenog istraživanja, a brojne od njih potvrđuju postojanje klimatskih promjena. Osim značajnih promjena u temperaturi zraka, bilježi se povećanje temperatura oceana, smanjivanje ledenoga pokrivača, migracije i smanjivanje populacija vrsta uslijed promjena temperature, kao i promjene u njihovim fenološkim značajkama, pa i širenje vektorskih bolesti. Međutim, dio znanstvene zajednice smatra da dosadašnji dokazi nisu dovoljno snažni da bi se moglo reći o globalnim promjenama klime, ili da bi se potvrdio isključivi čovjekov utjecaj na ove promjene. U znanosti je uobičajeno da znanstvenici imaju različita razmišljanja o istoj problematici, kao i da mijenjaju mišljenje u skladu s novim činjenicama, a do konsenzusa se dolazi tijekom vremena. 

Što mislite o teoriji solarnog minimuma, ako je točna, koliko može biti opasna?

Izmjena solarnih minimuma i maksimuma dio je Sunčevih ciklusa magnetske aktivnosti, tijekom koje se mijenja količina Sunčevog zračenja koje dođe do Zemlje za oko 0,1%. Pojava produženog solarnog minimuma tijekom prošlosti može povezati s padom temperatura zraka u pojedinim područjima i pojavom tzv. „mini ledenih doba“. Kako se trenutna nalazimo u periodu smanjene Sunčeve aktivnosti, postoje mišljenja da bi moglo doći do smanjenja globalne temperature zraka, pa i zaustavljanja učinka globalnog zagrijavanja. Nekoliko studija posljednjih godina pokazalo je da bi se prosječna globalna temperatura zraka uslijed produženog solarnog minimuma mogla smanjiti tek za 0,3°C te da kratkoročne i dugoročne promjene u Sunčevoj aktivnosti imaju malu ulogu u promjeni klime na Zemlji. Iako su u proteklom periodu zabilježene razlike u solarnoj aktivnosti, trend zagrijavanja uslijed stakleničkih plinova i dalje je višestruko jači. Dakle, u najboljem slučaju produženi solarni minimumi mogli bi djelomično i kratkoročno ublažiti postojeći trend globalnog zagrijavanja. 

Što mislite o aktivizmu zelenih udruga i vaš stav o fenomenu Grete Thunberg?

Senzibiliziranje javnosti o okolišu i njihovo aktivno uključivanje u rješavanje okolišnih problema jedan je od važnijih mehanizama zaštite okoliša. Naime, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka vezano za okoliš može utjecati na sprečavanje po okoliš štetnih posljedica, a također doprinosi razvoju društva. Osim toga, prava pojedinaca i organizacija civilnog društva u pitanjima koja se tiču okoliša definirana su i Arhuškom konvencijom. Međutim, svako djelovanje javnosti mora biti s jasno utvrđenim etičkim i moralnim vrijednostima te pravilima ekološke struke. Dakle, okolišni aktivizam svakako je poželjan, no isti zahtjeva razumijevanje određenih ekoloških načela i treba se temeljiti na relevantnim činjenicama. Svojevrsna ikona okolišnog aktivizma danas je Greta Thunberg, koja je vrlo emotivnim govorom na otvaranju UN-ovog summita o klimatskim promjenama optužila svjetske vođe da su propustili poduzeti oštrije mjere protiv klimatskih promjena. Greta je na taj način kao tinejdžerica i klimatska aktivistica, uspjela pozornost svjetske javnosti usmjeriti na okolišnu problematiku, možda i više nego što je to u posljednje vrijeme uspjela znanstvena i stručna javnost.  

Kako biste ocijenili borbu s klimatskim promjenama u regiji i eventualnu adaptaciju?

Cijenim da su aktivnosti koje doprinose ograničavanju klimatskih promjena, kao i strategije prilagodbe na promjene klime te mjere ublažavanja njihovih štetnih posljedica posljednjih godina u porastu. Pored okvira definiranih međunarodnim multilateralnim sporazumima  koji reguliraju pitanje klimatskih promjena, kao što su Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime i Sporazum iz Pariza, poticaj za razvoj klimatskih politika u regiji su i europske integracije. Europska unija nastoji postati predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena, a najnovijom inicijativom Europska komisija zagovara klimatski neutralnu Europu do 2050. godine. Provedba ovako ambicioznih politika veliki je izazov, ali istodobno i prilika za razvoj i primjenu novih tehnologija te otvaranje novih radnih mjesta. Također, troškovi borbe protiv klimatskih promjena značajno su manji od procijenjenih gubitaka uslijed klimatskih poremećaja. Mjere prevencije i ublažavanja klimatskih promjena uključuju smanjenje korištenja fosilnih goriva, poboljšanje energetske učinkovitosti te korištenje obnovljivih izvora energije. I na našem području sve su brojnije aktivnosti koje uključuju učinkovito, racionalno i održivo korištenje energije, kao što je provedba mjera energetske učinkovitosti u javnom sektoru, obnovom i utopljavanjem javnih objekata. Ovakvo djelovanje ima višestruke koristi jer osigurava smanjenje emisija stakleničkih plinova i poboljšanje kvalitete zraka, doprinosi uštedi energije, energetskoj sigurnosti i razvoju malog i srednjeg poduzetništva u sektoru građevinarstva.

Mogu li male države samostalno uvesti klimatske politike neovisno  o velikim međunarodnim projektima i sporazumima?

Globalni okolišni problemi zahtijevaju međunarodni konsenzus i zajedničke napore u njihovom rješavanju. Navedeno se prvenstveno odnosi na programe prevencije koji imaju za cilj smanjiti globalnu emisiju stakleničkih plinova. Međutim, klimatske politike osim mjera ublažavanja uključuju i mjere prilagodbe na klimatske promjene, čija je provedba većim dijelom na nacionalnoj razini. Klimatske promjene istina utječu na sve nas, ali svi mi, i kao pojedinci i kao društvo, možemo poduzeti određene konkretne korake za smanjenje njihovog štetnog utjecaja. 

Ružica Ljubičić/Tomislavcity