Ruža za Gospu

Nemam Ti baš cvića…
Rada bi’ ti noge okitila,
Gospe, mila!
Jednu san ti, evo, ružu,
časkom isplela…
‘Naku k’ono na slikama
držiš u rukama.
I ‘nako se mislin;
A, baš su Ti lipe ruže,
Blažena Divice,
Ma, lipoti Tvojoj
ni nanile…
Ova moja, pletena,
ne mirluši k’o prava,
ma, zuvar je i to.
Nemereš prid Gospu,
prazni’ ruku…
bar na Njezin dan.
Ako se i nema čudo
jopet dadne Bog,
pa devera isan nekako.
Te i ja.
Svojoj Gospi
uvik ništa nađen.
Kokad imam kom’!

N.B.