Foto: REUTERS/Antonio Bronić
Foto: REUTERS/Antonio Bronić

Zagreb ovih dana privlači mnoge svojim sjajem. Mnoštvo raznolikih uresa i bijelih lampica stvaraju bajkoviti izgled Gornjeg grada, Zrinjevca, Jelačićeva trga, a i drugih dijelova hrvatske metropole.

Blještavilo svjećica uistinu će nas lako uvesti u svijet bajke kojeg su, eto, nazvali zagrebački advent.

Od tolikog sjaja lako vam može pasti i mrak na oči kad vidite Djeda Božićnjaka u društvu trubača kako sluša „tamo neku čudnu muziku“ pa prizor odgovara stihu „parada pijanstva i kiča.“

Nemam ništa protiv romskih pjesama, ni kajkavskih popevki, ali ono što se čuje gornjogradskim ulicama, nije u duhu adventa, a trebalo bi biti kad se već tako zove. Čini mi se kako su negdje zaspali profinjeni gosponi, ili je želja za zaradom potisnula gradske manire i uljuđene običaje.

Bilo kako bilo, miris kotlovine ublažit će kritički stav, pa će u njoj kao i u dalmatinskim fritulama i hercegovačkom pršutu, domaćim kobasama, uživati i gosponi i  gospari, barbe i stričeki, a i Rusi i Kinezi – hrana je univerzalna potreba i poveznica. Ono što vidimo na zagrebačkim ulicama može se zvati i dernek, fešta, sajam, kirbaj, pazar, proštenje, kako god hoćete.

Ljudi vole sjaj, vole pjesmu, hranu, zabavu, to im je zajedničko, ali gdje je adventsko svjetlo zbog kojeg smo došli u  „lepi Zagreb grad?“

Vjerojatno mnogi ne će ni tražiti svjetlost, zaslijepljeni ponuđenim sjajem? A oni koji ga traže, naći će ga tamo gdje je uvijek prisutno.

Ukusno osvijetljena zagrebačka katedrala širom je otvorila svoja vrata za sve koji žele osjetiti ljepotu blagdanskog ugođaja. Prekrasni interijer zagrebačke ljepotice upotpunjen spoznajom o povijesnoj  dimenziji ovog prostora, pružit će vam osjećaj ugode i zadovoljstva kako ste na pravom mjestu. Skladna pjesma vrsnog crkvenog zbora „Gospodine daj dođi..“ i zvuk orgulja, otvorit će put Božjoj riječi čiju snagu osjetimo kad     „pripravimo staze“, onda nas preplavi onaj osjećaj topline i zahvalnosti kojeg i tražimo u ovom, a i svakom, vremenu.

Pa, kad ponovo iziđemo na okićene ulice, više i ne zamjerimo ništa i nikome. Čini nam se kako bismo zagrlili cijeli svijet i uputili ga na pravo mjesto, pomogli mu da ne baulja u lažnom sjaju pored istinskog svijetla koje se u svoj svojoj veličini nudi malome čovjeku.

Osobno mi se cijelo vrijeme nameće spoznaja kako je naš duvanjski advent ljepši i primjereniji i imenu i sadržaju. Dobro je ponekad otići iz svog malog doma u veliki grad i uvidjeti ljepotu življenja koje često nismo ni svjesni. Osloboditi se one isprazne težnje za svjetlima velegrada gdje vam je uskraćen pogled na širinu Polja, gdje nama toplih dobrosusjedskih odnosa, ni blizine svake vrste.

Iva Bagarić/Tomislavcity