Slaven Raguž, predsjednik Hrvatske Republikanske stranke, član Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora BiH ali i novoizabrani zastupnik u Skupštini HNŽ-a, u intervjuu za Dnevnik.ba govori procesu formiranja vlasti, izmjenama Izbornoga zakona, RTV-u HB, ustavnom i političkom položaju Hrvata u BiH, pritiscima na bh. pravosuđe…

O radiju i televiziji Herceg Bosne

Mislite li da će se pokretanjem programa TV Herceg Bosne doći do „probijanja medijske blokade“ u kojoj se nalaze bh. Hrvati?

Na konceptu kakvom su osmislili TV HB neće doći do probijanja medijske blokade, nego dodatnog nazadovanja. Kreira se HDZ TV, a ne TV HB. Koncept po kojem bi se nova TV kuća plaćala iz proračuna općina i županija nije dobar. Nama je potreban objektivan, suvremen i profesionalan medij, a ne medij u službi vlasti. Medij na čijem čelu će biti ljudi iza kojih stoje uspješni projekti na medijskom tržištu, a ne projekti koje je blokirala porezna uprava zbog netransparentnog i nenamjenskog utroška sredstava. Ne treba nam još jedan medij koji će služiti za pranje novca preko marketinških i sponzorskih kampanja javnih poduzeća, ministarstava i institucija na čijem čelu je kadar HDZ-a BiH. Jednostavno ovaj koncept koji je netko osmislio u prostorijama HDZ-a BiH ne odgovara niti potrebama tržišta, niti potrebama hrvatskog naroda i rezultirat će još jednim medijskim promašajem, budući da ne učimo ništa iz iskustva. Imali smo već iskustvo jedne TV kuće koja se financirala iz proračuna, pa je otišla u propast. Ponavljam, nama je potreban objektivan, neovisan, tehnološki suvremen, gledljiv i prije svega profesionalan medij koji će informirati o hrvatskoj kulturi, običajima i društvu, ne trebaju nam stranačka glasila.

Što bi onda prema vašem mišljenju vodilo izlasku iz medijske blokade Hrvata u BiH?

Mi smo svoje rješenje davno ponudili, a to je model javnog medija po supsidijarnom modelu naplate RTV pristojbe i liberalizacije RTV tržišta. Svaki građanin ove zemlje bi plaćao pristojbu mediju kojem želi, a medij da bi uopće dobio mogućnost da prima bilo kakav novac, morao bi zadovoljiti programske kriterije u vidu količine informativnog, kulturnog, sportskog i dr. programa iz originalne produkcije. Ovo je bio model koji bi bio rješenje za projekte poput Naša TV, a liberalizacijom bi se oduzeo bošnjački politički monopol nad Javnim RTV servisom i dobili bi se, koliko toliko, objektivni mediji. Zamislite primjerice, po konceptu TV HB kakav je zamišljen u HDZ-u, tj. da se ona plaća iz općinskih i županijskih proračuna, bi li postojala ijedna kritički orijentirana reportaža prema lokalnoj vlasti? Bojim se da ne dobijemo medij koji će sutra, primjerice, u Mostaru ignorirati priču o onečišćenju piralenom ili proteste građana, dok bi se u više navrata čitao nepotpisani pamflet gradske uprave po kojem su za problem ekološke katastrofe u Mostaru krivi mediji i nevladin sektor koji o tome govori i piše, kao što se to dogodilo s jednom radio postajom trenutno u Mostaru.

O hrvatskom pitanju u Bosni i Hercegovini

Što je danas hrvatsko pitanje u BiH? Kako smo od zahtjeva za trećim entitetom spali na to da više dovoljno glasno ne tražimo ni izmjene Izbornoga zakona?

Hrvatsko pitanje je danas, ono što je bilo i jučer: situiranje stranačkih kadrova, njihove beneficije, nadzorni i upravni odbori, upošljavanje stranačke mladeži, rodbine i kumova, itd. Godine i godine krajnje negativne selekcije kadrova rezultirala je nazadovanjem hrvatske svijesti u BiH. Sve je podređeno beneficijama i interesima pojedinaca koji nemaju svoje ja i koji se sjete svog identiteta i naroda kojem pripadaju isključivo pred izbore. Nakon izbora, negdje oko Bradine, svi oni zaborave da su Hrvati i uklope se u amorfnu bosanskohercegovačku neofeudalističku masu koja za cilj ima samo da se ovakvo stanje kakvo jeste u BiH održi što dulje. Traženje trećeg entiteta, odnosno argumentirano traženje različitog ustavno administrativnog uređenja BiH koji bi osigurao dugoročnu budućnost ove zemlje s osiguranim pravima svih naroda i građana koji u njoj žive značilo bi dovođenje u pitanje pozicija i ugodnih beneficija koje dolaze s njima. Značilo bi žrtvu. Mi nismo spremni na žrtvu, jer nam je situiranje ograničenih pohlepnika na prvom mjestu.

Cijeli intervju možete pročitati na dnevnik.ba.