“Valjda sam kandidat u prvoj izbornoj jedinici, ne znam točno. Nisam baš nešto da trčim okolo i pitam. Ako mogu nešto napraviti, sve ok, ako ne, baš me briga. Ja okolo brljam, pa onda dođem tamo, u stranku, nakon sedam dana i onda mi kažu novosti. Što ću ja sad tamo po nekim sastancima?! Šta me briga… Previše sam neovisan um.

To pogoduje mojim prijateljima, ali ne pogoduje ekipi okolo. I šta sad?! Crno odijelo, kravata. Ma dajte. Uopće nemam odijelo”, smije se Željko Pervan, jedno od zaštitnih lica Domovinskog pokreta Miroslava Škore objašnjavajući kako nikako nije pogodan lik za stereotipe o političarima.

Poznati komičar ističe kako je odlučio, koliko god je u njegovoj moći, pomoći prijatelju na predstojećim parlamentarnim izborima, a i u njemu samom već odavno tinja nezadovoljstvo stanjem u hrvatskom društvu. Svjestan je kako mnogi govore “pa što će on, komičar, tamo” ili “zaželio se i on fotelje i saborske plaće”, ali ga takvi komentari ne ljute. Izazivaju mu smijeh…

Dugogodišnja kontaminacija

“Percepcija je, kao, takva. Što je ljudima? Pa imam stoput udobniju fotelju doma. I u Istri. I bazen. Fenomenalno. Nije zbog fotelje niti se meni da odijela kupovati i tamo visiti, ali ako mogu nešto, što me godinama iritira, promijeniti, onda okej. Angažirao sam se samo zbog prijateljstva s Miroslavom Škorom i želje za promjenom. A ne, nego zbog novaca?! Mo’š mislit’! Ne mogu s tim ni kredite pokriti.

Kakvi novci?! Volim raditi ovo što radim, u tome sam najuspješniji i rođen sam za to. Što ću sad tamo?! Biti gljiva? Nema šanse… Ako postoji mogućnost nešto promijeniti, super. Ako ne, ništa. Sudeći po ekipi oko mene vjerujem da hoće”, govori autor popularne ‘Večernje škole’.

Oni koji dobro poznaju Pervana reći će kako je inače razapet na sto strana, između brojnih obiteljskih i poslovnih obveza. Kako će onda imati vremena za politiku?

“Pa to najveći mogući godišnji odmor. Mo’š mislit, politika… Kad samo vidim ekipu…”, grohotom se nasmijao Pervan na upit novinarke ‘Slobodne Dalmacije’ objašnjavajući kako nije njemu odjednom pukao film, pa se sada kao, eto, malo odlučio ući u političku arenu.

“Kad čovjek odjednom na nešto reagira, onda bi to bila bolest. Zapravo je riječ o dugogodišnjoj kontaminaciji nekim čudnim stvarima. I onda upoznate ljude koji isto tako nešto žele promijeniti. I krenete… To je sve. Ništa me drugo ne zanima, ni fotelja ni moć”, govori Pervan.

“U kulturi je brdo toga, ali čut ćete me kad dođe vrijeme za to. Hoću li predstave ostaviti po strani?! Neću, otkud vam ideja za to. Nema šanse. Ali ako uđem u Sabor trudit ću se raditi nešto korisno. Baviti onim što mene davi. Pa ja sam se rodio za predstave. Ne znaju oni u Saboru tko im dolazi, to je moja sreća”, komentira Željko Pervan zamjerajući ekipi u Saboru što već godinama ne vidi stvari oko sebe.

Slobodna Dalmacija/Hercegovina.info