Na početku smo još jedne godine. Vjerujem da svatko od nas ima barem jednu želju koju bi rado da mu se ostvari upravo u ovoj godini. Zdravlje svi ističemo na prvo mjesto, i uistinu ako smo njime blagoslovljeni onda s pravom možemo očekivati i da će se neki od ostalih naših planova, ciljeva i želja valjda i ostvariti. Uvjet je i da se oko ostvarivanja toga plana ili „želje“ i potrudimo, jer „neće ništa samo“. K tomu, kao u jednoj priči, da se u našem „čamcu“ ne bi vrtili u krug, trebamo još jedno „veslo“ – a to „veslo“ jest pouzdanje u Božju providnost.

Ne tako davno iz MZ Omolje preko našega portala uputili su poziv svojim mještanima da uplate novac kako bi napokon asfaltirali seosku ulicu. Doznajem ovih dana u jednome razgovoru kako iz tog djela Omolja ljudi uglavnom žive u inozemstvu i da je većina uplatila novac za projekt asfaltiranja ulice. Prikupili su oko 30 tisuća KM. Nedostaje još oko 8 tisuća – čeka se da novac uplate još preostale 2-3 obitelji. Ostatak potrebnoga novca (30% ukupne vrijednosti projekta) financirat će tomislavgradska općina. Ako se sve „poklopi“ kako treba onda bi na proljeće seoska ulica – Vujina draga mogla dobiti novo ruho koje mještani i priželjkuju više od dvadeset godina.

Gospođu Renatu Radoš upoznala sam prije nekoliko godina kada je bila angažirana u realizaciji pomoći za izgradnju obiteljske kuće samohrane majke Marice u Vedašiću. Renata je omoljska nevjesta, rodom iz Prisike, a od svoje desete godine živi u Münchenu gdje radi kao vrsna frizerka i vlasnica je jednoga tamošnjeg salona. Asfalt u omoljskoj ulici i njezina je želja, stoga se krajem godine potrudila animirati svoje susjede da riješe to pitanje, a uz uplatu koju je njezino obiteljsko kućanstvo bilo obvezno donirala je još 500 eura.

– Koliko puta je do sada svako kućanstvo dalo novac samo za nasipanje puta, mogli smo ovo riješiti. Nadam se da ćemo u tome uspjeti ove godine i želim da svi u tome sudjelujemo jer to je naša ulica, ne samo moja. I ne želim od toga odustati unatoč tomu što u Omolje dođem dvaput godišnje. Mužu Peri sam dodijala s ovom pričom, ali ne mogu se posvetiti nekom drugom projektu dok ovaj započeti ne riješim, dodaje Renata koja zahvaljuje svim Omoljanima koji su se odazvali, a na poseban način je, kaže, zahvalna Anti Vukadinu Jokariću, marljivom mladom čovjeku koji je podržao ovu ideju u nadi da će im se pridružiti i ostali susjedi.

– Budući da asfalt stiže do Joskanove kuće, možda bi bilo u redu da obavijestimo i druge susjede: Dragićeve, Ćipice, Manju, Ikaru i Tomičiće,  ako imaju želju i interes nek nam se pridruže u projektu jer asfalt bi se mogao spojiti s njihovom cestom, kaže Renata.

Njoj će uskoro rođendan. Tamo gdje  živi i radi do rođendana se priličito „drži“, a umjesto darova – cvijeća i čokolada njezini prijatelji i stalne mušterije salona znaju što će joj darovati i koja ja njezina želja u 2019. godini, jer je neasfaltirana cesta Vujine drage u Omolju česta priča u njezinom salonu i društvu.  Stoga će darovi za Renatin ovogodišnji rođendan biti novac koji će završiti u Omolju – kao potpora u asfaltiranju spomenute ceste. O tome je Renata upoznala i svoje prijatelje na Facebook stranici.

– Najveća mi je želja da moja susjeda Kupreška, (1936.) kao najstarija žena u ulici, koja je rođena na isti dan kao i ja, dočeka asfalt u ulici – kaže gospođa Renata.

Objema čestitamo rođendan, a Omoljanima i njihovim nevjestama želimo sreću u ispunjenju ove i svake druge novogodišnje želje!

Zora Stanić/Tomislavcity