Dođoh na područje Studene dana 18. prosinca 2020. godine. Lijep, vedar i sunčan dan, kao da nije druga polovica prosinca…

Zatekoh žubor vode, zapušteni mlin i zapuštene obradive površine nekad poznate po crveničkom kupusu pa čak i na pijaci u Imotskom. Pred očima mi se stvori slika mog djetinjstva i krajolika u kojem se nađoh. Slika je to vremena kad je skupina dječaka iz obližnjih sela Crvenice, Seonice i Omolja: Milan, Vinko, Jozo, David, Andrija, Srećko, Ante, Petar i još poneki pohađali osmogodišnju školu u Rakitnu. Škola se nalazila u Poklečanima – malom centru cijelog Rakina. Bila je tu škola osmoljetka, ambulanta, prodavaonice, gostionica i u blizini crkva.

Neki su đaci Duvnjaci stanovali kod rodbine, a neki kod prijatelja njihovih očeva. Uglavnom svakog vikenda se išlo rodnoj kući u Duvno. Put do Rakitna za Duvno vidio je stazom prohodnom samo za tovarne i druge domaće životinje i čovjeka pješaka ili jahača. Put prema Rakitnu vodio je od Studene preko visoravni Oštrca.

Studena je graničila s teritorijima koji je pripadao Rakitnu. To je granica od davnina. U studenoj sa nalazi i biskupski kamen. To je kamena gromada do koje bi biskupa, koji je dolazio u vizitacije župa ili za krizme i putovao na konju, dopratili Duvnjaci a dočekali Rakićani. Da bi biskup lakše sjahao s jednog konja, a uzjahao na drugog, postavljen je taj kamen koji je značio i granicu između Rakitna i Duvna.

U Studenoj koja je obilovala izvorskom vodom obradive parcele bile su zasađene kupusom. Bio je uređen sustav kanala za vodu kojim je omogućeno navodnjavanje i zalijevanja kupusa izvorskom vodom s poznatog izvora Studena. Vode izvora i oborinske vode slijevale su se u potočić koji je u kišnim periodima prerastao u malu nabujalu rječicu i bilo je teško pješaku prelaziti nabujali potok. Ne manji problem predstavljala je i Surdupa koja je nastajala od obilnih oborinskih vode na zaravni zvanom Oštrc između Duvna i Rakitna. Ovo su bile ozbiljne prepreke za đake Duvnjake na putu Duvno – Rakitno.

Studena je za lijepih dana predstavljala i odmorište za putnike Duvno – Rakitno koji su se tu krijepili i tražili žeđ hladnom izvorskom vodom. Bilo je tu i odmorište za grupu dječaka đaka koji bi obično u nedjeljnom popodne krenuli u svoja obitavalište u Rakitnu jer je obično u ponedjeljak ujutro, u 8 sati,  trebalo biti u školi u Poklečanima.

U sjećanju su mi ostali čak i razgovori dječaka i nepodopština koje smo usput pravili. U jesenje dane bio je interesantan kupus koji smo slasno jeli poput zečeva. Ubrali bi veliku glavicu kupusa na način da bi je jednostavno zaokrenuli i potisnuli prema dolje i ona bi pucala po korijenu uz samu glavicu kupusa. Svatko bi uzeo po jednu glavicu kupusa ili bi velike glavice nekako razdijelili što je bio slasan obrok koji se u hodu blagovalo.

Danas nema više mlinova na Studenoj niti ima više kupusa.

Danas je to lijepo izletištu koje su Crveničani uredili. Velike zasluge u uređenju imali su umirovljeni gastarbajteri koji su imali radnog iskustva a i novca za uređenje. Postalo je to za lijepa vremena i njihovo glavni okupljalište gdje se igra na buće i na karte uz dobru hranu i piće rashlađeno u izvorskoj vodi. Izletište Studena uz obilje izvorske vode danas nudi uređeno malo travnato igralište s dvostrukom stazom za buće, pješčano igralište za odbojku, a tu je i uređena nastrešica i lovačka kuća. Taj prostor postao je mjesto odmora ne samo za ljude koje su ovaj prirodni dragulj uredili kao prekrasno izletištu nego i za brojne grupe od đačkih jednodnevnih izleta do okupljanja i druženja raznih organizacija: sportskih, folklornih, lovačkih i drugih udruga.

Neka je svima ugodan boravak i odmor u Studenoj kao što je i meni bio, iako sam bio sam na ovaj današnji sunčani dan 18. prosinca 2020. Sjedim, slušam žubore brojnih izvora i potoka koji sabire te izvorske vode. Prebirem po glavi uspomene prošlih vremena i divim se krajoliku koji opušta.

Jozo Jozica Grgić/FB