Zakladi dr. Franjo Nevistić

Poštovani, kako ste reagirali na otvoreno pismo kojim smo se obratili Načelniku općine
Tomislavgrad, gospodinu Ivanu Buntić, dužni smo vam odgovoriti.

Zaista nismo imali namjeru s vama polemizirati, ali ako već želite, držimo da bi bilo puno
poštenje komunicirati s osobom ili više njih, koji stoje iza svoga teksta, nego s nekim
“Izvršnim odborom”, ali ako inzistirate možemo i ovako.

Mi ne samo da imamo pravo, kako navodite u tekstu, tražiti bolje životne uvjete u našoj MZ, nego nam je dužnost i obveza učiniti sve kako bi pokušali riješili probleme, sa kojima se susreću ljudi u stvarnom životu, pa čak ako to podrazumijeva komunikaciju sa nekim odborom.

Godinama se Šujica zaobilazi i to u širokom luku, a ono malo novca što dobije ide u projekte koji sada nikome ne trebaju niti će u dogledno vrijeme trebati. Odgovorno tvrdimo da je to stav velike većine šuičkog puka, a isto tako, na temelju poruka potpore, duboko smo uvjereni i većine Šujičana čije stalno mjesto boravka nije Šujica.

Slijedom navedenog, držimo da je ulaganje u obnovu šujičkog doma sada, u ovo vrijeme,
potpuno promašena investicija i bacanje novca u rupu bez dna, dok:

– đaci, roditelji im i prosvjetni djelatnici ne mogu ući u školu od blata, jer je neasfaltiran prilaz školi,
– dok se između klupa u kojima sjede đaci nalaze plastične zdjele u koje kapa voda kada kiši,
– dok Galečanini ne mogu doći do svog groblja kako bi dostojanstveno mogli sahraniti svoje
najdraže,
– dok u Velikom Galečiću nema ni jednog četvornog metra asfaltnog puta,
– dok Potkuljani još uvijek nemaju rasvjetu i pristup svome groblju,
– dok u Gluševinama pri običnoj kiši od blata ljudi ne mogu autom doći ni blizu svojih kuća,
– dok obitelj četvorice branitelja, od kojih su dva pokojna, veći dio godine od vode ne može
prići kući,
– dok roditelji strahuju hoće li im se djeca posklizati i pasti s mosta u nabujalu rijeku, jer most nema ogradu sklisko je i ljeti jer je u hladu. Već duže vrijeme pitamo i vladajuće a sada i vas tko će biti odgovoran i kriv ako se ne daj Bože to dogodi.

Što je prioritet Dom ili naprijed navedeni projekti godinama pitamo odgovorne, a sada vas i
cjelokupnu javnost. Za vašu informaciju u protekle tri godine u Dom kulture uloženo je točno 330.000 KM, a vašim prijateljima u općini informacija da su u Šujici zaposlene 194 osobe, ne računajući zaposlene u osnovnoj školi, šumariji i javnom sektoru.

Uvrijeđeni ste, iako vas ni jednom riječi nismo spomenuli, ni pomislili. Mi ne pokušavamo
revidirati vaše uspješno djelovanje ni umanjili vaš doprinos Šujici, nego jednostavno navodimo činjenice. I ne znamo zašto se osjećate uvrijeđeni ako sami navodite kako zajedno sa prijateljima u općini sudjelujete u kreiranju takve politike.

Zašto, ako već godinama odlučujete o nama, umjesto nas, kao da vam je to sveta dužnost, a da se nikada niste upitali je li se mi koji živimo u Šujici zbog toga osjećamo i povrijeđeni i poniženi?

Legalno je i legitimno postavljati pitanja, tražiti pojašnjenja i odgovore, ali pitamo da li ste sada slučajno poslali odgovor ili ste pomno izabralo vrijeme. Svojim odgovorom uoči donošenja Proračuna općine Tomislavgrad, dajete nam za pravo vjerovati da se ne možete se pomiriti s činjenicom da vas se ne pita, a u isto vrijeme i da nametnete dvojbu Načelniku, a i uvedete nemir i sumnju među šujički puk.

Da, mi vjerujemo da vi volite Šujicu, ali na neki svoj način i to vam nećemo zamjeriti! Ali
se moramo, gospodo zapitati kojim mjerilima mjerite svoju ljubav prema Šujici i ističete
humanitarnu dimenziju, za koju držite da je puno izražajnija nego kod drugih.

Jer sasvim pouzdano možemo saznati koliko je svatko od nas inteligentan, jer za to postoje testovi, za razliku od pojmova ljubavi ili humanost za koje ne možemo utvrditi jer još uvijek nisu pronađeni ni testovi ni instrumenti koji bi to izmjerili.

Ali ono po čemu se možemo ravnati su Isusove riječi: “Kada dijeliš milostinju, ne trubi, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Isto tako kad daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, jer Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima i Otac tvoj, koji vidi, uzvratit će ti!

Ipak, hvala vam na svemu što ste uradili i što ćete uraditi za našu Šujicu, ali, bez zamjerke,
samo da znate, ovdje tijekom cijele godine žive jako vrijedni ljudi, ljudi koji naporno i nerijetko mukotrpno rade kako bi prehranili obitelji, jer je takav stvarni život, zar ne? Isto tako svojim radom pune zajedničku kasu koja se zove općinski proračun i zauzvrat očekuju da pri raspodjeli novca iz te zajedničke kase dio novca pripadne i njima. I zamislite te “koliko su bezobrazni”, traže da se taj novac utroši kako bi se riješili njihovi problemi, što bi im olakšalo život i donekle ga učinilo pristojnijim.

Gospodo bilo nam je drago polemizirati s vama, jer nemaju svi tu čast da im se obratite.
Nadamo se da nećemo prestati komunicirati, pa makar i na ovakav način. Konačno nakon
trideset godina postojanja i djelovanja prvi put obraćate se nekome, a da to nije općinska vlast.

Da, nije nešto ali je ipak pomak!

Lijep pozdrav!

Vijećnici Općinskog vijeća Tomislavgrad:
Anto Pašalić i Jerko Mioč Medan