Skije na krovu automobila usred srpnja – pomalo neobičan prizor. Trojica prijatelja iz Livna kreću na svoju prvu alpsku ekspediciju, u pohod na vrh Europe – Mont Blanc. Ljubav prema planini rodila se sasvim slučajno, a neobvezni izleti po lokalnim vrhovima prerasli su u planinarsku strast, piše bljesak.info.
”Već pet godina svaki vikend planinarimo bez obzira na godišnje doba i vremenske uvijete. Obišli smo gotovo svaki planinski vrh u BiH, Hrvatskoj i šire. Bili smo od Maglića do Žavižana, Prokletije i Triglava, popeli se na najviše vrhove Austrije i Njemačke – Grossglockner i Zugspitze. Svake godine u ljeto idemo na neku veću alpsku turu, a ove godine odlučili smo da to bude Mont Blanc”, pričaju za Bljesak.info Marko Vidović, Jakov Petric i Karlo Brešić, nekoliko dana nakon povratka s ekspedicije.
Uspon na Mont Blanc uvelike je ovisio o dobroj kondiciji koju su postizali redovnim planinarenjem po okolnim planinama, ali i raznim treninzima. ”Pored uobičajenih, potrebno je proći i tehničke treninga, ponašanje u zimskim uvjetima na planini, korištenje opreme i slično. Također, poslovi kojima se profesionalno bavimo traže od nas vrhunsku tjelesnu spremu”, kaže Jakov koji je, s Markom, volonter u Gorskoj službi spašavanja HBŽ-a.
Jakov je inače prije dvije godine sam bio na Mont Blancu što je jako rijedak slučaj, a to iskustvo bilo je od velike pomoći pri novom usponu. Organizacija ovakve ture je težak posao ali, kako kažu, uživaju u tome.
”Idemo bez vodiča pa stoga do detalja treba isplanirati put, kampove, stazu za uspon, kao i pronaći sponzore. Podijelimo poslove tako da svatko ima svoju ulogu u planiranju, sve je to jedan vid avanture”, objašnjavaju.
Ekspedicija je započela na Monte Rosi, pograničnom pojasu između Italije i Švicarske, gdje su postizali aklimatizaciju koja je jako važna za uspon na Mont Blanc. Zatim kreće prvi dan uspona, vrhovi Balmenhorn i Piramide Vincent, pa spavanje u domu Mantova gdje su neplanirano, zbog snježne oluje, boravak morali produžiti za još jedan dan.
Nakon razvedravanja i dobrog odmora, put nastavljaju do vrha Zumsteinspitze i njemu susjednog Signalkuppea na kojemu je i najviši planinarski dom u Europi “Margherita” koji je jako dobro opskrbljen, ali i poprilično skup.
”Skijanje na tim visinama je neopisiv užitak, a trenutak kada zakopčamo pancerice potpuno nas promjeni i taj osjećaj je jako teško opisati”, rekli su, ističući kako su se podjednako oduševili i bajkovitim alpskim gradićem Chamonixem gdje su kampirali i odmorili se, čekajući idealno vrijeme za uspon.
”Rano ujutro 15. srpnja krenuli smo iz Chamonixa prema Le Fayetu starim vlakićem iz 1907. ‘Tramway du Mont-Blanc’ koji nas je iskrcao na našu posljednju postaju ispod ledenjaka. Odatle smo se penjali po kamenoj stazi punoj divokoza i planinara gdje nas je dočekalo desetak centimetara svježe napadalog snijega”, prepričavaju.
Nakon par sati uspona do Tete Rousse, potrebno je bilo potvrditi rezervaciju za dom Gouter. U pitanju su nova pravila, govori nam Marko, te dodaje kako ulazak na planinu više nije moguć bez rezervacije. U slučaju nepoštivanja pravila predviđene su rigorozne kazne.
”Zatim smo svladali jednu od najopasnijih dijelova, stazu ‘Koluar smrti’.
S potpunom zimskom planinarskom opremom, vezani jedan za drugoga užetom, odradili smo iscrpljujući uspon po jako strmoj stijeni do doma Gouter gdje smo se odmorili par sati”, prepričava Marko, dodajući u šali kako su nakon toga ‘iskoristili usluge’ profesionalnih vodiča koju su vodili svoje klijente na uspon. Više na bljesak.info.