U kinodvorani tomislavgradskoga KIC-a večeras je predstavljena stihozbirka Čekanja, prvo književno ostvarenje mlade duvanjske pjesnikinje prof. Marije Pavković. O knjizi su govorili doc.dr.sc Tina Laco i prof. Mijo Tokić.

Program predstavljanja ovoga književnoga djela vodila je prof. Snježana Redžepagić; stihove su kazivali Leon Rajič i Kristina Katić, a svojim glazbenim nastupima večer je dodatno uljepšala glazbena skupina Duo_Vox.

Marijina stihozbirka tiskana je u nakladi Protuđer, sadrži četrdesetak lirskih pjesama raspoređenih u dva ciklusa; Jesen i Proljeće. Predgovor knjizi napisala je prof.dr.sc. Iva Beljan Kovačić, a recenziju prof.dr.sc. Antun Lučić.

Predstavljajući Čekanja, prof.dr.sc.Tina Laco kazala je da “Marija Pavković artikulira i u svoje stihove snažno unosi vjerojatno najljepšu moguću od svih ideja, onu proustovsku, a to je da je književnost jedina moguća stvarnost. Ili, možda još bolje da kažemo, da je književnost jedina podnošljiva stvarnost”.

Prof. Mijo Tokić podsjetio je da je Marija već duže vrijeme prisutna na sveučilišnoj, mostarskoj i široj bosanskohercegovačkoj književno-kulturnoj sceni.

Autorica ne opisuje zbilju, ne opisuje stvarnost. Vanjskoga svijeta gotovo kao da se ne dotiče, osim u mjeri, a uvijek, svakako, u kojoj on utječe na njezino osjećanje raspoloženja, kazao je među ostalim prof. Mijo Tokić dodavši da je „Marija Pavković autorica od koje s pravom možemo očekivati nove knjige i još veće literarne domete. Nadamo se da su bogata njezina čekanja.”

Autorica je prigodnim riječima zahvalila svima koji su doprinijeli objavi njezinoga prvijenca, te brojnoj publici koja se odazvala promociji knjige.

Dom

Treba mi tvoja ruka,
bijela ruka,
da utiša oceane straha.
Tvoja ramena, tvoje oči,
pa opet ruke,
bijele ruke,
da me provuku ispod granata.
Trebaš mi,
iako je moja ruka teža od tvoje.
Trebaš nam,
da nam kažeš da to postoji samo u filmu.
Trebaš mi
kao djetetu lampa u sobi s dinosaurima,
kao ostavljenom ranjeniku zavoj,
kao dom. (Marija Pavković)

Zora Stanić/Tomislavcity