Ispričao mi ovu svoju priču za ovogodišnji Miholjdan, a slike donio u Došašću, te šaljemo za portal Tomislavcity kao čestitku za Božić 2020. svima s kojima je povezan lik ove naše priče, a napose s umirovljenim papom Benediktom XVI. i njegovim nasljednikom papom Franjom, te sa svima ostalima, a opet posebno čitateljima ovoga članka i čitateljima ovoga portala koji povezuje sve Duvnjake gdje god da jesu.

            Na spomendan sv. Mihovila arkanđela 29. rujna 2020. nakon slavlja svete Mise u kapelici posvećenoj sv. Mihovilu u selu Liskovači, koje je u sastavu župe Rašeljke, i to u seoskom Domu u uvali ispod Ošljara za vrijeme objeda dijela mještana koji su bili na toj Misi, pristupio mi je Ante Lukač (r. 1943.), te otpočeo razgovor sa mnom. Veli mi ukratko kako je, kao i mnogi drugi iz ovoga buškoblatskoga kraja otišao na privremeni rad u Njemačku, zatim da je najprije radio na gradilištima i to od dolaska 1966. god. do 1978. god. God. 1970. stigla mu je i žena Iva r. Đonlić (r. 1950.) koja je najprije radila u Bolnici, a kad je 1978. god. njezin muž otvorio ugostiteljski objekt u Regensburgu, što ga je nazvao Zagreb gril, radila je s mužem Antom. God. 1982. preuzeli su u istome gradu upravu i rad u restoranu Opatija, u kojem je njegova supruga Iva bila glavna kuharica.

Ante Lukač u svome restoranu Opatija u Regensburgu s biskupom i kardinalom Jesephom Ratzingerom i njegovim bratom don Georgom Ratzingerom

Ante Lukač u svome restoranu Opatija u Regensburgu s biskupom i kardinalom Jesephom Ratzingerom i njegovim bratom don Georgom Ratzingerom

Priupitao sam ga o njemu i njegovoj obitelji, pa mi je rekao da je njihovo vjenčanje bilo u crkvi u Voštanima 2. veljače 1969. na Svijećnicu, te da je stekao u svome braku dvoje djece: Anđelinu i Damira. Anđelina se udala i sa svojim mužem ima kćer, a inače ovaj mladi bračni par u Regensburgu drži također restoran, a njihova kći studira pravo. Sin Damir se oženio s Kornelijom r. Strinić i stekli su jednoga sina, poimence Mark, koji je još gimnazijalac. Oni žive i rade u Zagrebu, gdje imaju kuću Ante i Iva, a imaju lijepe uvjete za život i ovamo u Liskovači s pogledom na Tušnicu i Buško jezero ispred nje. Tu se trenutno nalaze u rodnome mjestu i zavičajnoj župi sv. Franje u Rašeljkama štiteći se molitvom od koronavirusa kao i svi mi ostali. Nadalje, posebno mi je pripovijedao tom zgodom o svojim gostima koji su dolazili u njegov restoran na okrjepu tijela i duše. Govorio je o mnogima iz naših krajeva koji su uporno radili i zarađivali novac u tuđini, a ugrađivali ga mnogi od njih za potrebito u Domovini. Govorio je i o gostima strancima u tome drevnom gradu na privremenome radu ili o onima u prolazu što su se krijepili kod njega jer se pročulo za njegov restoran i pripovijedalo se o tome da ga vodi sa svojom suprugom Hrvat iz duvanjskoga i buškoblatskoga kraja, gdje postoji jaka tradicija vrsnoga pučkog kulinarstva.

Poslije toga, rekli bismo uvodnoga dijela priče, gotovo kao da je s nestrpljenjem čekao onaj pravi trenutak kako bi Ante izrekao s uzbuđenjem i velikim ponosom tko mu je od svih tih gostiju bio najdraži i koji mu je od prvoga dana pa sve do zadnjega činio neopisivu radost kako za njega, tako i za poslugu i pogotovo njegovu obitelj kad bi bio u njihovu restoranu. Isto tako rado su ga vidjeli tu i sami njegovi Nijemci, koji su uvijek gledali iznajmiti stolove što su bliže tomu dragome gostu. Taj gost, njemački Gast, bio je biskup i kardinal Joseph Ratzinger, današnji umirovljeni papa emeritus Benedik XVI., a s njime su gotovo uvijek bili njegov dragi brat svećenik i glazbenik don Georg, sestra Marija, ostali članovi rodbine, te prijatelji. U ovaj restoran posebno su dolazili na ručak na dan Nove godine, i to od 1981. do 1993. god. Tom prigodom najprije bi izrazili srdačne novogodišnje čestitke domaćinu i svima koji su tu u restoranu s njime, kao i svima prisutnima. To je bila Anti i njegovima najdraža čestitka od tadašnjega biskupa i kardinala Ratzingera, njegova brata svećenika i ostalih što su vezani za ovoga dragoga umirovljenoga Papu. To je bio dvostruki blagdan za ovoga našega poznatoga, poniznoga i skromnoga ugostitelja iz sela Liskovače, sela što se nalazi na zapadnom dijelu nekadašnjega polja Buškoga blata, a od 1974. god. Buškoga jezera, čija je brana sa zatvaranjem polja mnoge Hrvate odvela u inozemstvo i raselila po Hrvatskoj i drugdje po velome svijetu. A da i nije bilo zatvaranja toga polja, ljudi bi se selili radi potrage za zaradom i boljim oblicima života, jer je ovaj kraj zanemaren od svih gospodarskih i ondašnjih političkih struktura. Danas su se neke stvari promijenile nabolje, ali problem je što se odseljenici slabo vraćaju u svoj rodni kraj unatoč jakim obećanjima i deklaracijama. Ni oni ovdje rođeni, kao ni oni rođeni i odgojeni tamo negdje po Hrvatskoj ili drugdje diljem svijeta nisu više skloni ostaviti sadašnji svoj oblik života i vratiti se na stara ognjišta, među kojima ima veliki broj temeljito obnovljenih kuća i seoskih vila. Ovdje je još uvijek standardni problem zarade i stvaranja boljih uvjeta za suvremene oblike života, djelovanja i sveopćega rada.

Papa Benedikt XVI. pohodio je Hrvatsku od 6. do 8. studenoga 2001., a tada je naš Ante Lukač još radio u Regensburgu sa svojom obitelji. A kada je Papa dolazio u Hrvatsku drugi put 4. i 5. lipnja 2011., spomenuti ugostitelj Ante je već uživao svoju mirovinu od 2002. god., pa je ovoga puta bio u Zagrebu i dočekao je Papu, svoga dragoga gosta, njemački Gast, iz onih vremena rada i života u Regensburgu kada mu je na Novu godinu dolazio tada biskup, kardinal i prefekt Kongregacije za nauk vjere Joseph Ratzinger sa svojim milima i dragima. Tad dolazak u Antin restoran bijaše bio s blagoslovom, kao što su i ovi njegovi pohodi Hrvatskoj s neizbrisivim blagoslovima i pozivima na ustrajnost u dobru za dom i domovinu do kraja.

Ante Lukač, papa Benedikt XVI. i Iva Lukač r. Đonlić
Papa Benedikt XVI. u razgovoru s dragim gostima iz Rašeljaka: Antom Lukačem, Ivom r. Đonlić i njihovom unukom Leonardom

Zahvaljujući isusovcima p. Marku Matiću, koji je rodom iz Liskovače, i p. Božidaru Nađu ovaj Ante je sa suprugom Ivom i unučicom pohodio u Castelgandolfu svoga gosta, njemački Gast, papu Benedikta XVI. S njim je razgovarao prisjećajući se Regensburga i restorana Opatije, te su se uslikali za uspomenu. Kao što je priča s Antom bila sjećanje i oživljavanje tih uspomena s velikim i dragi svećenikom, biskupom, kardinalom i Papom, koji je sada papa emeritus, papa u miru, tako je i ovaj člančić prisjećanje na ta vremena i drage osobe među kojima je i naš umirovljenik papa emeritus Benedikt XVI. kojeg i mi volimo i čestitamo mu Božić ove 2020. god., a ne možemo a da ne čestitamo Božić i njegovu nasljedniku papi Franji koji se spustio u rimske katakombe, izdigao u grad Rim i potiče sve nas na borbu za Kraljevstvo nebesko.

Benedikt XVI. (Joseph Ratzinger) (r. 1927.) iz Marktla na Innu, imao je brata Geogra s kojim je skupa zaređen za svećenika 1951. god., zatim sestru Mariju koja se nije udavala a služila je kod brata Josepha sve do svoje smrti 1991. god. Postao je doktor teologije 1953. god. i potom profesor. Bio je savjetnik kardinalu Fringsu na Drugom vatikanskom saboru. Postao je pročelnik Kongregacije za nauk vjere 1981. god. i ostao na toj službi do smrti Ivana Pavla II. god. 2005. U tom razdoblju dolazio je u rodno mjesto i slavio Novu godinu sa svojima u restoranu Opatiji kod Ante Lukača kroz 13 godina. Izabran je za Papu 19. travnja 2005. kao nasljednik pape Ivana Pavla II. Naslijedio ga je papa Franjo 2013. god. I dalje razmišlja i piše kao umirovljenik i nenadmašni umnik Božji.

Sada ćemo samo kratko zaviriti u povijest grada Regensburga, u kojem su se susretali biskup i kardinal Ratzinger, koji je postao papa Benedikt XVI., i naš Ante Liskovčanin. U starijim našim povijesnim knjigama ovaj grad naziva se Rezno, koji je smješten sa svojim utvrdama na rijeci Regen, a onda odatle Regensburg, Regenschburg kako kažu Bavarci, grad na rijeci Regen ili na rijeci Regen grad, utvrda. God. 179. Rimljani su na mjestu ulijevanja rijeke Regen u Dunav podigli vojni logor s naslovom Castra Regina. Regensburg je bio glavni grad plemena Bavari i sjedište njihova prvoga vođe Agilofinga u vrijeme Franačke države. God. 739. apostol njemačke nacije sv. Bonifacije uspostavio je biskupiju, a najstarija građevina je crkva benediktinskoga samostana iz 8.-10. st.

Iz 12. i 13. st. postoje ovi spomenici: Most Steinerne (dug 310 m, izgrađen 1135.-1146.), Gotička katedrala (posvećena 1276.), Stara vijećnica (Altes Rathaus) i patricijske kule. God. 1245. car Fridrik II. dodijelio je gradu naslov slobodnog grada Carstva. God. 1810. grad je pripojila nova Kraljevina Bavarska, koju je stvorio Napoleon i postao je drugim gradom Bavarske sljedećih 150 godina.

Regensburška katedrala

God. 1967. osnovano je Sveučilište u tome gradu, koje je brojilo više od 20.000 studenata, a Joseph Ratzinger, prije izbora za papu tu je bio profesor teologije (1969.-1977.), čija su predavanja rado slušana i prepričavana.

Regensburška katedrala je izgrađena stilom njemačke gotike. Otpočeta je gradnja 1275., a završena 1634. god., dok su tornjevi dovršeni 1869. god. Unutrašnjost sadrži brojne zanimljive spomenike, uključujući i jedan od remekdjela Petera Vischera. Tu su i dvije kapelice starije od katedrale, jedna od njih je stara katedrala iz 8. st.

Gradska vrata Regensburga su uvijek otvorena

Rašeljke, Miholjdan 29. rujna – 15. prosinca 2020.

don Ilija Drmić/Tomislavcity