Pere Tokić je već tri godine voditelj tomislavgradskoga Župnog zbora sv. Nikola Tavelić i ujedno student treće godine glazbene akademije na Sveučilištu u Mostaru. Uz navedeni župni zbor, vodi i župne zborove u Seonici, Bukovici i Stipanićima. Ljubav prema glazbi osjećao je još u djetinjstvu, stoga ne čudi što je još kao vrlo dobar polaznik Srednje strukovne škole (smjer elektromehaničar), paralelno pohađao i srednju glazbenu školu, najprije u Imotskome, a kasnije u Širokom Brijegu gdje je završio smjer orgulje. Naporno je to bilo i za njega i za njegove roditelje, jer je trebalo tri puta tjedno putovati, sudjelovati više sati u nastavi i odmah se vraćati u Tomislavgrad. Ali, kad se nešto voli, onda nije teško ustrajati.

Po svršetku srednje škole Pere je na glazbenoj akademiji u Mostaru upisao teoriju glazbe. I  danas revno ispunjava svoje obveze, kako na akademiji tako i one koje se od njega očekuju u radu sa zborovima. Posebno ga raduje što svojim radom doprinosi radu velikoga Župnog zbora sv. Nikole Tavelića koji djeluje već četrdeset i dvije godine. Svjestan je da mu je ukazana čast biti na čelu ovoga Zbora i rada s odraslim ljudima koji mu mogu biti očevi i majke, ali i priznaje da ga dobro slušaju.

– Imamo odvojene probe. Najprije s muškim, a onda i ženskim glasovima. Nakon toga tek ide zajednička proba. Trenutno nam nedostaje muških glasova, nadam se da ćemo čim prije Zbor upotpuniti i da će se sadašnjoj ekipi, koja ima 40-ak članova, pridružiti barem petero muških zaljubljenika u zborsko pjevanje i duhovnu glazbu.

Od izdvojenih nastupa Pere se posebno rado sjeti susreta velikih hercegovačkih zborova otprije tri godine kada je nastupio kao najmlađi voditelj župnoga zbora.

– Tad sam osjećao i strah i ponos i drago mi je što je naš nastup dobro prošao, kaže ovaj mladi čovjek kojega glazba, očito, iz godine u godinu vodi u nove sfere. Tako je prije 8 godina počeo svirati na orguljama i pjevati na vjenčanjima, najprije u duvanjskoj spomen-bazilici. Uskoro mu se s flautom pridružila i tri godine starija tetka i imenjakinja Petra, a odnedavno na gitari i njegov mlađi brat pa su osnovali „Vis Mihovil“.  Njihovi nastupi i izvedbe duhovne glazbe na vjenčanjima brzo su se pročuli i izvan Tomislavgrada pa su uskoro nastupali u gotovo svim gradovima Hercegbosanske županije kao i u više gradova Republike Hrvatske gdje već imaju rezervacije za iduću godinu.

Uz klavijature, Pere voli i pjevati. Otkriva nam da najradije sluša klapsku pjesmu, a izdvaja Klapu sv. Juraj.

– Iako mi je glazba gotovo sve, moram se i od nje odmoriti pa u slobodno vrijeme fotografiram i šetam. Ne znam kamo će me  glazba nakon završene Akademije odvesti, znam samo da bih volio ostati u Tomislavgradu, dodaje Pere.

Na naš upit kada je zapravo zavolio glazbu, odgovara:

– Još u ranome djetinjstvu u mojoj obitelj je uvijek bilo veselo i uvijek se pjevalo. Često sam posjećivao i tetku Mariju u Roškom Polju koja je bila članica folklornoga društva. Podučavala me je pjevanju i plesu, a djed Ante je volio pjevati bećarac pa bih mogao reći da sam zahvaljujući najprije njima zavolio i sve što se tiče glazbe.

Znajući da je Perin otac Mate strastveni zaljubljenik u nogomet, nekada i igrač, upitali smo našega sugovornika koliko je zainteresiran za šport.

– Nikako – kratko će uz smijeh Pere. Nikad me sport nije zanimao i tati je zbog toga bilo malo žao. Brat Ante je išao i na nogometne treninge, ali evo i kod njega se rodila ljubav prema glazbi. Izgleda i pobijedila, kaže Pere.

Zora Stanić/Tomislavcity