Svake godine 15. svibnja obilježava se Međunarodni dan obitelji. Vjerujem kako je jasno da bez zdravlje obitelji nema ni zdravog pojedinca kao ni društva. Mi kršćani vjerujemo kako naše kršćanske obitelji imaju posebno poslanje u ovom svijetu. U kršćanskoj obitelji se ljubi na kršćanski način, a to je u dimenziji križa. U kršćanskoj se obitelji supružnici obvezuju na doživotnu vezu i ljubav, u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Ovdje ne smijemo zaboraviti kako ne govorimo o nekoj nerealnoj obitelji bez problema. Svaka od njih se susreće sa stvarnim životom u kojem je svakodnevna nazočna borba za Kristove vrijednosti. Kroz sakramentalni život se pomiruju različitosti i stvara zajedništvo. To je moguće samo ako ljubimo onako kako nas je Krist učio. A njegova ljubav u sebi sadrži muku i žrtvovanje – križ.

Na samom početku Božje riječi čitamo vrlo često citirane riječi: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Post 1,27) Kršćanske obitelji bi trebale živjeti kršćanski .one su ucijepljene u Krista i imaju Kristov život u sebi. Svatko od nas je poseban i ničije ponašanje se ne može programirati. Svima nam je darovana posebnost sa svojim manama, vrlinama i mogućnostima. Te mogućnosti se ne razvijaju u nekakvom laboratoriju, niti pritiskom na neku tipku. Mogućnosti se kod nas razvijaju ako za njih postoje uvjeti. A te uvjete najviše dobivamo u obiteljima u kojima se čovjek osjeća vrijedno, prihvaćeno i voljeno. Ovo su sve uvjeti koji će nam pomoći da se razvijemo u našim kršćanskim obiteljima, te postanemo ljubav na djelu.

Posebno je važno znati pravilno odgojiti djecu u našim kršćanskim obiteljima. Uloge obaju supružnika su vrlo bitne. Muž se treba brinuti za svoju obitelj u svakom pogledu (1 Tim 5,89), jer time dokazuje i potvrđuje svoju vjeru, nadu i ljubav. Vjernik koji zanemaruje obitelj izjednačava se s nevjernikom. Iz dobrog bračnog odnosa proizlazi i dobar odnos prema djeci. Biblija upućuje na to da roditelji trebaju odgajati svoju djecu (WF 6,4) i poučavati ih o Bogu (Pnz 6,6-9). Poslušnost djece roditeljima ima značajno mjesto u biblijskom nauku. (Ef 6,1; Ko 3,20 2 Tim 3,1-2) I sami Isus na svom primjeru je pokazao poslušnost prema roditeljima. (Lk 2,51) Bog je ljudima dao bračni savez kako bi mogli biti blagoslov jedni drugima i svima koji će se iz tog saveza roditi i u njega biti uključeni.

U svijetu u kom se propagira liberalni i bezbožni nazor potrebno je donijeti komponentu vrijednosti u braku i obitelji. Kršćanski brak je nerazriješiv, jednom sklopljen vječno traje. Ovom svijetu su potrebni takvi ljudi koji će se ostvarivati u ljubavi i poštovanju uza svog životnog druga. Mi živimo u civilizaciji sebičnosti i smrtni, potrebno je donositi stavove i stilove života gdje se voli život. Potrebne su obitelji koje su otvorene životu i rađanjima novih života. U svijetu smo gdje caruje laž i sve druge vrste sotonske ponude. U takvu civilizaciju kršćanske obitelji donose odgoj za istinu, mir, pravednost. Kršćanske obitelji se bore za dostojanstven život gdje je moguće živjeti pošteno od rada svojih ruku. Kršćanska obitelj ima zadaću odgojiti ljude za sposobnost drugima oprostiti i od drugih primiti oproštenje. Obitelji su velike škole u kojima se uči uzajamnom darivanju i opraštanju bez kojeg nijedna ljubav ne može dugo trajati. U obitelji se treba voditi računa o pogrješkama koje činimo. One su produkt naše krhkosti i našeg egoizma. Zato je potrebno naučiti što prije liječiti rane koje nosimo jedni drugima. Što dulje čekamo, rane ostaju sve teže. Ne bi se trebalo ići leći prije nego se izglade nesporazumi i netrpeljivosti unutar obitelji. Ako se to brzo učini, onda veze unutar obitelji jačaju. A to se postiže običnim malim gestama koje popravljaju narušene odnose.

Obitelj je zajednica koja vrši volju Božju i njegov sveti naum spasenja. Sveta obitelj ima puno toga reći našim obiteljima, više nego itko drugi na ovome svijetu i u ovome društvu. Ona nas upozorava na naš odnos prema Bogu. Nitko drugi ne može bolje govoriti našim obiteljima o Bogu od Svete obitelji. Marija i Josip su prepoznali svoje poslanje i izvršavali ga. Oni su bespogovorno izvršavali sve ono što je Bog od njih tražio. Oni su prihvatili sveti Očev plan i provodili ga u životu. Oni svojim životima svjedoče kako je obitelj zajednica u kojoj se muškarac i žena ljube snagom ljubavi Božje. Svaka kršćanska obitelj ima poslanje ostaviti iza sebe isti trag Božje ljubavi. Supružnici su dužni ljubiti se božanskom ljubavlju. Tek kad obitelj postane zajednica Božje ljubavi, moći će živjeti svoje poslanje jer ima snagu kojom provodi Božji naum.

Poslanje kršćanske obitelj jest u tome da bude zajednica života. U tom poslanju dodiruje se naravno poslanje koje se potom razvija u nadnaravno. Obitelji svoju posvećenost Bogu i poslanju pokazuju prvotno u prihvaćanju života kao najvažnijoj zadaći obitelji. U povezanosti s Bogom oni se trude s ljubavlju i zauzetošću ispuniti svoje poslanje odižući naraštaj vjeran Bogu. To će moći ako se u vjeri otvore Bogu i da prihvate njegov poziv u svjedočenju evanđeoskog života. U toj veoma zahtjevnoj ulozi obitelji potrebno je da Isus bude stalni pratitelj naših obitelji.

Svijet u kojem živimo zanemaruje neprocjenjivu ulogu i poslanje obitelji, posebno kršćanske. Obitelj je osjetljiva i krajnje odgovorna institucija. Ono što smo stekli u obiteljskom domu, ostaje s nama cijeli život. Mi se formiramo u obitelji još u najranijem djetinjstvu. „Sve sretne obitelji su slične, ali svaka nesretna obitelj je nesretna na svoj način.“ (Lav Tolstoj u romanu Ana Karenjina) Kršćanska obitelj treba naviještati radost Evanđelja života, štiti i promicati život nesebično rađajući i odgajajući svoju djecu za vrednote Crkve i društva. Samo se tako iznutra ostvaruje evangelizacijska uloga obitelji.

Obitelj je kolijevka ljubavi i Crkva u malom. Tu ljubav je potrebno širiti u sve pore društva, za sve potrebne u Crkvi i u društvu kako bi posvuda zavladao evanđeoski duh. Samo tako je moguće ovdje na zemlji ostvarivati Kristovo kraljevstvo „pravednosti, ljubavi i mira“.

Fra Mladen Rozić – ulomak iz knjige Obitelj – posljednje uporište

Foto: Ilustracija/Arhiv