VJEČITA MLADOST (Draškiću)

Zauvijek,
kroz okno mraka,
usnula mladost,
spuštenih kapaka,
gleda u mrklu noć
što korača u njoj.

Stanuju
sjećanja
strunuta bolom
u nestajanju žive:
u ocu
u prijatelju
u bratu.

Dvoranom neutjehe,
nečujnim ehom,
odzvanjaju kostiju koraci,
lome tišine tajni.

Od gore,
blaženstvo
Vječite Mladosti,
na grobu svome
briše suze
Majci.

Ante Miškić Vabec

Foto: Ilustracija