Bez ikakvog osnovnog znanja o Njemačkoj, samo s čvrstom željom da odem odavde, javila sam se prijatelju koji je ranije posredovao za neke ljude i imaju tarifu koju naplaćuje, piše Večernji list BiH.

Ukupan iznos je bio 1800 eura. Dogovor je bio da mu plaćam pola godine po 300 eura mjesečno nakon što dobijem posao. On mi je našao posao i zbog sve potrebne dokumentacije za posao vozio me i navodio gdje god je trebalo. Nakon tri godine rada u Njemačkoj zahvalna sam mu”. Tako nam je žena iz BiH s kojom smo razgovarali objasnila svoj način dobivanja posla u “obećanoj zemlji”. Posrednik joj je pomogao i s pronalaskom smještaja. Kaže nam da ima svoju sobu, dok kuhinju i kupaonicu dijeli s više osoba.

Normalan posao i smještaj

Plaćam 200 eura mjesečno i to mi je izuzetno prihvatljivo. Nisam očekivala nikakav luksuz kad sam dolazila, nego samo da dobijem nekakav normalan posao i smještaj koji nije preskup kako bih imala novca za slati obitelji i uspjela sam – kaže nam. Međutim, mnogi su puno gore završili od ove žene. Još je poznata priča Deutsche Wellea o Dini Mehiću, IT stručnjaku iz središnje Bosne kojeg su posrednici prevarili. Rečeno mu je da samo uplati 200 eura za mjesečni smještaj i o svom trošku dođe u Spiegelau, bavarsko mjestašce. Čekat će ga, rekli su, soba samo za njega, dozvola za rad i posao u struci. Sve je zvučalo kao utopija. Kad je stigao pred trošnu kuću u kojoj je trebao stanovati, shvatio je da je nasjeo. Pedesetak ljudi iz RH, Srbije i BiH bilo je nagurano u desetak soba, a tu je bio i ležaj za njega, a agenti su ga naplaćivali čak 500 eura mjesečno. I još su mu rekli da će mu zbog troškova sređivanja dokumentacije odbijati 15 posto od plaće koju će primati. Nikakva IT tvrtka nije čekala na Dinu i on je shvatio da će vjerojatno završiti na gradilištu, bez ikakvih prava i bez novca. Kući se vratio kad su mu “agenti” tražili još i da im preda putovnicu. Čovjek koji radi u jednoj agenciji za zapošljavanje kaže kako je važno ići na provjerene metode.

Postoje ovlaštene posredničke agencije za posao i preko njih se treba prijavljivati i tražiti posao. Ovo što ste mi ispričali za posrednika koji uzima 300 eura mjesečno, djeluje mi kao reketarenje osoba u nevolji koje će u svom jadu sve učiniti da pronađu posao. Lijepa je gesta zahvaliti nekom jer mu je pomogao, ali ovo je, prije svega, ilegalan način pomoći, kao i iskorištavanje nečije nemoći – kazao nam je.

Bez izbora

Sugovornica s početka teksta s njim se ne slaže i pravda posrednika iako je svjesna da je sve odradio ilegalno, odnosno da nije registriran nigdje kao posrednik za poslove. – Nemamo mi iz BiH prevelikog izbora i te priče o agencijama, smatram da to nije svima nadohvat ruke. Meni je trebao posao i nisam imala izbora i ne mogu zaboraviti to da mi je netko pomogao u trenucima kad mi je bilo najteže – kaže nam očajna žena. I jedno i drugo su očito razvili svoju istinu o tome.

vecernji.ba