Zagrljaj s križa

Prostranstvima duše putuju moje misli
i zaustavljaju se na spoju dviju greda.
I tu, na spoju križa, gdje nebo cjeliva
sve strme i tamne zemne dubine,
gdje mržnja probiti kani
ljubavlju satkane i utvrđene brane,
duša se moja naslanja
na Tvoje probodene rane.

I tu, u kritičnoj točki svjetla i tame
grčevito se bore Tvoje probodene ruke.
U kovitlacu borbe titraju iskre
pod kandžama mržnje i tamne noći,
al’ duša na spoju dviju greda
oprašta zemlji
i cjeliva predanje onkraj ludila i moći.

I na tom spoju smrti i života
plamti i moja naslonjena duša.
Preobražena kroz Tvoje rane
bespuća srca postaju ti bliža
i pustinje žedne cvjetaju u meni
natopljene nebom i zagrljajem s križa.

Kaja Beljan/Tomislavcity