Ajde, molim te, dođi triba cijepit mater”.
Ajde, triba mom Jandri dat infuziju“.
Možeš li mi sutra ponijet one moje tablete?
“Malu mi nešto boli, možeš li doć vidit?”

To su samo neke od brojnih svakodnevnih molbi upućenih jednoj medicinskoj sestri i koje ona revno ispuni i nema potrebe se time hvalisati.

Ona odradi svoju osmosatnu smjenu obilazeći stare, bolesne, nemoćne i one tek rođene i kada dođe kući, umjesto da odmori, ona ne staje jer ide dalje po šujičkim kućama i pomaže. Ona ima dovoljno vremena i volje i izvan radnoga vremena za ljude kao i za svoju obitelj.

Julija će pomoći uvijek i ništa ne traži zauzvrat. Njezina torba s lijekovima je spremna i u 3 sata ujutro i u 3 popodne.

Postoji jedna majka u mobilnom timu koju se u ovim izborima optužuje za planiranje krađe glasova, a zašto!? Samo zato što je njezin sin u stranci koja je velika konkurencija svima, žena koju su prozvali, a zašto!? Samo zato što je “konkurencija jaka”, zato što hoće “svog načelnika i svoje vijećnike”. Šta će njezin sin u Općinskom vijeću, sad ćemo ga maknut – smanjit mu šanse preko matere, optužiti ih. Tako ćemo mi imati više šanse i poboljšati vlastiti posao.

Ima jedna majka koja je rodila petero djece. Ima jedan ćaća koji je s njom podigao obitelj od 16 članova. I u njega su dirnuli optuživši ga za verbalne napade. Al ne znaju oni kako ona voli. Ma bolan, ne znaju oni kako Julija grli. Ne znaju oni kako je Julija i podrška i oslonac, ne znaju kako je i suze radosnice i sva sreća ovog svita. Al znaju kako pomaže, kako je dobrodušna, znaju kako je neiskvarena. Znaju, bolan, oni njenu skromnost i poniznost. Znaju kako nije političar nego stoji uz svoje ponosno i čvrsto s vjerom u Boga, zato je i ne vole. Šta će im ona, dobra i skromna! Takvi kao što su oni, bolan, prodali bi i ponos i obitelj za komad one stolice u Vijeću, bolan oni nemaju ni stida ni srama. Takvi kao što su oni nemaju ime, kriju se tamo negdje iza neke kratice i imaju svoje takoreći simpatizere. Imaju ljude koji ih podržavaju u optuživanju, a da nikad nisu vidili Juliju, nikad je upoznali. Ima i onih njihovih koji isto to rade, a da je znaju. E, oni su još gori, spremni na izdaju i prevaru. To su ti bolan Judini sinovi.

Reći ću ti samo još nešto. Ima jedan brat u kojeg si dirnuo. Znam da ti smeta što ti je “pripolovio glasove”. Ima jedan ćaća. Znam da ga ne voliš zato što je dobar, a ti bi želio biti na njegovom mjestu. I ima jedna žena tamo negdje u Šujici – toliko skromna i ponizna, ali istovremeno jaka i čvrsta. Ima jedna mater tamo negdje u Šujici koja voli najviše, koja najbolje zna utješiti, čiji je zagrljaj najtoplije mjesto na svijetu. Ima jedna obitelj koja se ne slaže s “tvojom politikom”. Ima bolan i ne možeš im ništa.

Ružica Barišić

Tomislavcity